Izvoz pšenice

Ulazak u EU mijenja poljoprivredne navike. Otkupna cijena pšenice formira se na tržištu – Hrvatske i okolnih država. U Hrvatskoj je cijena 1,05 kuna po kilogramu, u Mađarskoj bar 1,20, u Sloveniji 1,40, a u BiH 1,45 kuna po kilogramu. I mali proizvođači postali su svjesni te razlike, pa se počinju udruživati radi lakšeg izvoza. Naravno, ima i onih koji bi radije cijenu pšenice formirali traktorskim blokadama.

Lakši izvoz u EU – U odnosu na prošlu godinu sada je lakše izvesti u EU. Više je potencijalnih kupaca, upiti iz inozemstva stižu svakodnevno, direktno od prerađivača kao i od trgovaca. Osim toga u okruženju se nude više cijene, iako postoje troškovi transporta – kaže Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.

No problem je što se u europskim zemljama najčešće proizvodi pšenica drugačije kvalitete i prema drugačijim parametrima (udio proteina, vlage itd.) pa im se domaći proizvođači moraju prilagoditi. Pitanje je hoće li to biti moguće ove godine, ali u budućnosti se, smatra Brlošić, definitivno ide u tom smjeru.

Hrvatske potrebe za pšenicom na godišnjoj su razini 500-600 tisuća tona, a ove je godine zasijano oko 150 tisuća hektara s očekivanim prinosom od četiri tone po hektaru, što znači da bi se sva proizvodnja mogla plasirati na domaćem tržištu i da neće ostati previše za izvoz. Manja ponuda trebala bi utjecati i na višu cijenu, ali s obzirom na to da s druge strane postoje i znatne zalihe u europskim zemljama, sumnja se da će cijene rasti. Kako će se karte na domaćem i stranom tržištu na kraju podijeliti ovisi, naravno, o cijeni. Lani se, kaže Brlošić, pšenica nigdje u okruženju nije mogla kupiti po nižim cijenama od Hrvatske, a tako bi moglo biti i ove godine jer se u Mađarskoj sada očekuje cijena od 1,20 da 1,30 kuna po kilogramu, 1,45 kuna u Sloveniji i 1,40 u BiH.

Zasijano manje pšenice – Interes stranih otkupljivača pojačan je i zato što je ove godine zasijano manje pšenice i kod nas i u okruženju. Pogodila nas je bolest hrđe, elementarne nepogode itd., što će utjecati na slabiju kvalitetu pšenice i manji prinos, koji ove godine neće ići iznad četiri tone po hektaru. Osim toga ove je godine zasijano 20 posto manje površina – kaže Antun Laslo, predsjednik poljoprivredne udruge Život, dodajući da situacija nije mnogo bolja ni u okruženju, koje je također pogođeno vremenskim nepogodama, a u Ukrajini je praktički ratno stanje.

U BiH je poplavama najviše pogođena Posavina, gdje je i zasijano najviše pšenice, pa sada tamošnji otkupljivači, kaže Laslo, nude 1,4 kune po kilogramu pšenice uz avansno plaćanje, što je znatno više nego što se očekuje na domaćem tržištu. Interes za hrvatsku pšenicu postoji, dodaje, i u Austriji i Sloveniji. Koliku će cijenu ponuditi domaći otkupljivači zasad je nepoznato jer najveći šute, a prema najavama trebala bi za početak biti oko 1,05 kuna po kilogramu, koliko je iznosila i lani, a u 2012. bila je 1,35 kuna. Prema kalkulacijama proizvođača, cijena bi trebala biti barem 1,50 kuna po kilogramu.

Najveći otkupljavač ove godine bit će Granolio, koji je od Agrokora preuzeo neke mlinove, i osječko Žito. U Agrokoru su poručili da su izasli iz mlinarskog bisnisa te da će ove godine otkupljivači male količine pšenice i postovati tržišne cijene.

S druge strane, nije sve u izvozu pšenice tako jednostavno. Hrvatski proizvođači, posebno manji, nisu još dovoljno spremni i organizirani za takve pothvate. Generalno je ključni problem ovisnost proizvođača o otkupljivačima, koji su im ujedno i dobavljači repromaterijala (sjeme, gnojivo itd.), i pritom obraćuju visoku maržu, a kojima su obvezni prodati pšenicu na kraju žetve ili ih isplati u novcu, što je mnogo rjeđi slučaj.

Upravo tom scenariju planiraju pribjeći u Baranji. – Svakodnevno dobivamo upite iz Slovenije, Austrije, Italije i Mađarske. Od manjih kupaca do velikih poput Nestléa, koji imaju svoje silose diljem Europe. Zajedničko im je da daju bolje uvjete nego domaći – kaže Petar Pranjić, predsjednik poljoprivredne udruge Baranjska brazda.

Iako upita ima, poljoprivrednicima je teško davati obećanja inozemnim kupcima jer do prvog otkosa ne znaju koliko će pšenice i koje kvalitete imati s obzirom na ovogodišnje bolesti i oborine.

Izvozno udruživanje – Ove ćemo godine svu pšenicu koja se može prodati vani po višim cijenama tamo i prodati i s razlikom u cijeni pokriti obveze prema otkupljivačima. Ako možemo Slovencima prodati pšenicu po 1,3 kune po kilogramu, zašto bismo je prodali u Hrvatskoj po 1,05 i li 1,10 kuna? – pita se Pranjić, ističući da je to put kojim će proizvođači ići u budućnosti. Kod uljara već postoje uhodani poslovi s inozemnim kupcima i sada će se to nastojati primijeniti i na pšenicu.

Nakon što se upoznamo s modelom otkupa u okolnim zemljama spremni smo tamo prodati pšenicu. Postoji mogućnost da u druga Život bude posrednik između proizvođača i zainteresiranih kupaca, a preko zadruga u Kutjevu planiramo postati i organizator jesenske sjetve. Zadruga bi trebala postati i centralno mjesto za opskrbu proizvođača repromaterijalom i otkup pšenice. Poljoprivrednici više neće dopustiti da trgovci, odnosno mešetari zarađuju na njima – kaže Laslo.

Trenutačno proizvođači, žele li izvesti svoju pšenicu, to moraju raditi samostalno i pojedinačno ishoditi porezni broj. No među proizvođačima ima i skeptičnih. Mato Mlinarić, predsjednik Hrvatskih nezavisnih seljaka, smatra da su priče o interesu stranih kupaca malo prenapuhane i ne vjeruje da će udio izvoza biti velik jer je kod nas najveći dio proizvodnje pšenice unaprijed ugovoren s velikim otkupljačima. Problem kod izvoza pšenice je i to što seljaci nemaju svoje silose i što još nije zaživjela skladišnica.

Mlinarić smatra da je najveća odgovornost na državi, koja još uvijek nije uspjela osigurati uvjete da zaživi zakon o skladišnici, koja bi se mogla koristiti kao kolateral pri dobivanju bankarskih kredita, ni dovoljan broj licenciranih silosa. Kada bi to postojalo, proizvođači bi mogli biti mnogo manje ovisni o otkupljivačima i sami financirati proizvodnju. Sada je dobivanje kredita za proizvodnju pšenice, bez skladišnica i silosa, gotovo nemoguća misija i tako se nastavlja začarani krug skupe proizvodnje, niskih otkupnih cijena i međusobnog optuživanja.

U Žitozajednici kažu da je još rano za procjenu otkupne cijene pšenice i da nju uvjetuje tržište. Nijedan ozbiljan domaći mlin još nije izasao s cijenom, a neki inozemni trgovci nude 1,15 kuna po kilogramu pšenice.

Interes stranih kupaca prihvat je od ranije i mnogo više pšenice izvozimo nego što je uvozimo. Od ulaska u EU je razlika u tome što je trgovanje mnogo jednostavnije i nema carinskih i administrativnih prepreka – kaže Nada Barišić, direktorica Žitozajednice.

Prema podacima tog udruženja lani je izvezeno 394 tisuće tona pšenice (s time da je lani bila rekordna proizvodnja), najviše u Italiju, a uvezeno svega 26 tisuća tona.

Cijene će biti tržišne – kaže Ivica Čapo, direktor tvrtke Ameropa Žitni terminal u vlasništvu multinacionalne kompanije Ameropa Holding, koja otkupljuje pšenicu, ali ne ugovora unaprijed proizvodnju s domaćim proizvođačima. Prema njihovoj računici, na temelju tržišnih cijena u ovom trenutku, za hrvatsku bi pšenicu cijena bila 139 eura FOB (free on board/utovareno na brod), što ispadala 1,04 kuna po kilogramu. Zemlje u okruženju su, kaže Čapo, pune pšenice i cijene su na sličnoj razini, a Hrvatska je dio europskog/ crnomorskog tržišta i samo tržište određuje cijene.