Suvremeniji pristup zapošljavanju

Ako građani nastave zagovarati primjenu dokazane prakse u javnoj upravi, pitanje je vremena kad će i službenici početi ‘iznutra’ zagovarati njezinu primjenu.

Većina službenika javne uprave nije spremna ni motivirana koristiti se modernim alatima i inovativno pristupati problemima. Politika i birokratska impotentnost pobjeđuju prijedloge rješavanja problema na neobičajen način.

Neki od postupaka koji su uobičajeni u poslovanju privatnih tvrtki mogli bi uskoro potaknuti učinkovitost i inovacije u javnom sektoru. Na taj zaključak navodi Vladina nedavna najava projekta ‘e-građanin’ i predstavljanje portala www.gov.hr, koji omogućuje građanima pristup nekim osobnim dokumentima preko interneta, a sljedeća faza projekta ima cilj omogućiti rješavanje birokratskih procedura elektroničkim putem. To je odlična vijest jer se time otvara mogućnost primjene mnogih drugih praksi i alata iz privatnog sektora koji bi se jednostavno mogli prilagoditi za korištenje u javnom sektoru, čime bi se mogla osigurati znatna ušteda vremena i novca.

Javna uprava susreće se sa sve više zahtjeva za smanjenje birokracije te pojednostavnjenje administrativnih procedura upotrebom naprednih tehnologija i inovacija. No na te zahtjeve nije moguće brzo odgovoriti kao u privatnom sektoru. Naime, dionici privatnog sektora moraju se kontinuirano prilagođavati, a većina službenika javne uprave nije spremna ni motivirana koristiti se modernim alatima i inovativno pristupati rješavanju problema. Javna uprava još uvijek je mjesto gdje politika i procedure, pravila te birokratska impotentnost vrlo često pobjeđuju prijedloge rješavanja problema na neobičajen način.

Ali što bi se dogodilo kada bi javna uprava primijenila prakse i alate koji se već godinama uspješno upotrebljavaju u privatnom sektoru? Bi li i kako oni funkcionirali? Slijede tri primjera koji pokušavaju dati odgovor na to.

U oglasima za zapošljavanje ministarstava i agencija pronaći ćemo zastarjele opise poslova koji su često nepotrebno kompleksni, nerazumljivi i dosadni za čitanje. Ako javni sektor želi privući talentirane i mlade stručnjake u svoje redove, institucije se trebaju ugledati u privatni sektor.

Oglasi za zapošljavanje trebaju biti privlačni, jasni i precizni o tome što se očekuje na novom radnom mjestu i koje su perspektive. Nadalje, javna uprava može ojačati partnerstva s privatnim fakultetima, ali svakako bi trebala početi koristiti se društvenim mrežama poput LinkedIn te iskoristiti svoje zaposlenike za privlačenje kvalificiranih talenata. Također, nakon što je proces zapošljavanja završen, treba razviti cjelovit program stručne obuke za novozaposlene na način kako to rade uspješne korporacije. To bi omogućilo bržu integraciju, pružilo nužno znanje i vještine za učinkovitije obavljanje poslovnih zadataka, ali bi se i osiguralo zadržavanje talentiranih zaposlenika. Napokon, institucije moraju sustavno prikupljati i davati povratne informacije (npr. anketa zadovoljstva zaposlenika) te procjenjivati performanse na jednostavan, razumljiv i mjerljiv način.

Ako ste, primjerice, pretplatnik na neku od kablovskih televizija i imate tehnički problem u 22 sata u subotu, možete nazvati korisničku službu i zatražiti pomoć. U većini slučajeva problem će vam u kratkom roku biti riješen. Privatne tvrtke davno su prepoznale potrebu korisnika za podrškom izvan uobičajenog radnog vremena te na taj način prikupljaju informacije za poboljšanja i povećavaju lojalnost korisnika. U javnoj upravi državne službe koje imaju interakciju s klijentima – npr. produženje prometne dozvole – mogle bi organizirati podršku građanima izvan radnog vremena putem npr. WhatsUp chata, Twittera i Facebooka. Efekt takve usluge ne samo da bi stvorio osjećaj bolje povezanosti građana s državnim službama, već bi se tako poboljšala kvaliteta usluge i stvorilo povjerenje.

Privatni sektor ima mnogo iskustava u upotrebi i analizi podataka od kojih bi javni sektor mogao imati koristi, posebno zato što državne službe upravljaju s mnogo baza podataka. Ulaganje u edukaciju i alate koji bi osnažili kompetencije službenika za analizu podataka omogućilo bi im bolji uvid u vlastiti rad, identifikaciju novih mogućnosti i poboljšanja. Javna uprava treba potaknuti analizu podataka u područjima upravljanja talentima, procjeni učinaka, budžetiranja i izvještavanja. Kao što je to već uobičajeno kod uspješnih korporacija, analiza podataka mora biti integrirana u sva područja poslovanja te postati dio kulture javne uprave.

Bilo bi pretjerano očekivati da će se prakse i alati privatnog sektora odmah moći primijeniti u javnom sektoru jer još uvijek postoje velike prepreke u mentalitetu javne uprave za takve promjene. No ako građani nastave kontinuirano zagovarati primjenu dokazanih praksi i alata u institucijama javne uprave, ostaje samo pitanje vremena kada će i službenici sami početi ‘iznutra’ zagovarati njihovu primjenu.