U filmografiji Atoma Egoyana tema gubitka djeteta prisutna je od prvog filma ‘Najбliži rod’ (‘Next of Kin’, 1984.), a provalači se i hvaljenom ‘Egzotikom’ (‘Exotica’, 1994.) te ‘Slatkom budućnošću’ (‘The Sweet Hereafter’, 1997.). Redatelj joj se vraća u ‘Tajni jezera Devil’s Den’, filmu o poznatom slučaju tzv. trojke iz zapadnog Memphisa, fokusirajući se ovdje na sudski proces koji je pratio slučaj.
U Egoyanovim se filmovima radnja razmotava polako, oprezno otkrivajući veze među likovima, ali i testirajući gledateljev razumijevanje situacije i shvaćanje istine onoga što vidi na ekranu. Tako se upućuje na složenost odnosa i postupaka pojedinaca te razotkriva problematičnost specificiranja gdje leži istina (što je i naslov jednoga od autorovih filmova, ‘Where The Truth Lies’, 2005). ‘Tajna jezera Devil’s Den’ primjenjuje sličnu formulu, iz niza kutova rastačući narativ tužiteljstva koje za ubojstva lokalnih dječaka krivi trojicu mladića obilježenih sotonistima, otkrivajući slojeve predrasuda, lažnog morala i prikrivenih sumnji.
No daleko je to od sijaja ranijih Egoyanovih filmova – riječ je o slabom, scenaristički često banalnom filmu koji prije nalikuje na TV dramu nego na uradak velikog redatelja.
