Na Liderovu vladu stručnjaka koju smo sastavili u prošlom broju reakcija je bilo mnogo, i to raznolikih, no redom – neafirmativnih. Ne začuđuje što ljudi koje smo predložili za ministre u takvim okolnostima to ne bi prihvatili.
Hvala, ali ne hvala! Nismo testirali ni provjeravali što svaki od ‘sudionika’ članka misli o svom položaju, stvari su postale dovoljno zanimljive već iz rasprave na društvenoj mreži između Ane Pavičić Kaselj (prema Liderovu prijedlogu ministre graditeljstva), Saše Cvetojevića (našega kandidata za ministra poduzetništva) i njihovih prijatelja koji su se zakvačili za temu. Treba li reći da Liderovi ministri u takvim okolnostima nikako ne bi prihvatili fotelju?
Ana Pavičić Kaselj prema toj je ideji malo ‘mekanija’, a na svojoj je stranici napisala: No da, hvala Lideru, bome se nalazim u zanimljivom društvu. No da se teško može mijenjati sustav koji ne želi promjenu, osjetila sam na vlastitoj koži. Kad se i predlažu nova i pametnija rješenja, nema toga tko ti neće podmetnuti nogu. Nažalost, kod nas još vrijedi pravilo ‘ne talasaj’; ako nešto nije u redu, ne skreć pozornost na problem, ne ispravlja krive Drine i ne predlaži promjene koje će tjerati druge da se usavršavaju ili mijenjaju svoj dosadašnji model rada, razmišljanja ili poslovanja. Potrebno je najprije napraviti potpun zaokret u cjelokupnom sustavu obrazovanja, uključujući cjeloživotno, kako bi se stvorili preduvjeti koji bi osigurali prostor za postupni razvoj i oporavak industrije, a onda i građevinskog sektora. Bih li ponovno pokušala? Vjerojatno bih. Za taj posao treba biti malo ‘spaljen’, dovoljno mlad da te još puca nekakva društvena odgovornost i entuzijastičan – piše naša ministarska dama.
Najveća pričalica među poduzetnicima i osoba koja jednostavno ne odustaje Saša Cvetojević na Liderovu je ideju o ministrovanju odmahnu rukom. Hvala, ali ne hvala! Ne mogu. Bio, vidio. Nismo mi još spremni za zaokret. Može ministar biti i Batman, premijer Superman, ekipa ne želi promjene. Alati koje imaš na raspolaganju ne daju ti mogućnost za promjene. Kad i kreneš u promjene, i oni koji te podupiru okrenu ti leđa. Bio sam u poziciji u kojoj teoretski možeš i trebaš biti moći mijenjati, ali kad shvatiš da te ne ‘fermaju’ ni pet posto, da je i tvojim suradnicima samo cilj ne mijenjati ništa, shvatiš poziciju. Nas nekoliko s ovih pozicija mnogo više može učiniti nego u nekim ministarskim foteljama. Da nisam pokušao, da nisam od svojih dvadesetih radio potiho, sustavno, malim koracima pokušavao mijenjati sustav, mislio bih da mogu nešto napraviti. Sad znam da to nije baš tako. Svima vam se sviđam dok sam izvan sustava. Da sutra krenem u pokušaj promjena, to bi bilo bolno. A rijetki su mazohisti. Mnogo sam puta objašnjavao zašto na takve pozive, a i na prave, odgovaram ovako. Nisam kukavica, samo sam realan. Goloruk ističući pred mitraljeze i nije strategija u kojoj možeš pobijediti. A kako je Grunf davno rekao: ‘Ako želiš pobijediti, nemoj izgubiti!’ – reče beskompromisno Cvetojević.
Vedran Antoljak, ‘naš’ ministar uprave koji je u Sanaderovo vrijeme stvarao e-Hrvatsku, kratko i jasno poručuje: I ja se zahvaljujem. Sjećam se kad mi je isto nudio Ivo Sanader. Moj je odgovor tada bio, a i sada je: ‘Hvala, ne!’ – kategoričan je.
Ljubo Jurčić, u prijedlogu potpredsjednik za gospodarstvo s afinitetom za pokojnu industriju, kaže kako je temeljni problem s takvim idejama kakva je Liderova odsutnost razvijene državne strukture. Kad je sustav izgrađen od temelja do krova, svejedno je tko je ministar, zdravstvo može voditi i medicinska sestra zato što ga u praksi nose svi oni ispod nje. Ona je samo politička figura koja nosi viziju vlade, sustav nose nižerangirani ‘tehničari’.
