Liječnike treba prisiliti na izbor između javnog i privatnog sektora

Nedopustiva je praksa da liječnici u javnim zdravstvenim ustanovama šalju svoje pacijente sami sebi u privatne ordinacije. To je obična zloupotreba zdravstvenog sustava.

Kolegi Ivici Grčaru, mojemu poštovanom prethodniku u Liderovoj ‘Pravdi’, javio se čitatelj Senad Duračak. Već osam godina ide na hemodijalizu i na listi je za transplantaciju. Pita se ‘kako dokazati da privatna hemodijaliza ne usmjerava pacijente sposobne i voljne za transplantaciju u željenom smjeru, nego perfidno otežava i usporava povratak na listu’.

• Ispravite me ako grijesim, ali dobio sam osjećaj da se jedva čekaju dodatne zdravstvene komplikacije kako bi se pacijenta što prije skinulo s liste i, po mogućnosti, što kasnije vratilo. Moj je skromni prijedlog da pacijente na listi za transplantaciju usmjerava i liječi isključivo liječnik iz javne zdravstvene ustanove ili da iste te pacijente nadzire bar jedanput u šest mjeseci ili slično – kaže Duračak.

Kolega Grčar, koji je godinama pisao članke protiv komercijalizacije zdravstva, osobito je upozoravao na probleme na tom području na kojem caruju, kaže, komercijalna načela umjesto humanih i medicinskih. Pitanje je bi li prijedlog čitatelja Duračka imao učinka, tj. da liječnik iz javne zdravstvene ustanove periodično nadzire iste pacijente. Sustav treba organizirati drugačije.

Otkako je uvedena privatna praksa, problem su oni liječnici koji ujutro rade u ordinaciji javne zdravstvene ustanove, a popodne iste pacijente primaju u privatnoj ordinaciji. Pritom sve što mogu iskoriste u javnoj zdravstvenoj ustanovi. Imao sam takvo iskustvo prije više od godinu dana kad smo na kraju odustali od usluga jednog liječnika jer on nije mogao u razumnom roku obaviti medicinski postupak u državnoj bolnici pa nas je uputio na sebe u privatnoj ordinaciji. Iako sam bio protiv toga da idemo, radi mira u kući popustio sam. Otišli smo, dakle, k tom liječniku na prvi razgovor u kojem nam je rekao što se mora napraviti. Za to čuvrjanje platili smo uredno šesto kuna. Nije tu riječ samo o beskonačnom redu koji se mora čekati nego i o očitom nedostatku liječnikove volje da postupi onako kako mu, valjda, nalaže etika. A kad je u pitanju novac, etika kod nekih liječnika očito ostaje u drugom planu iako i među njima, sigurno, ima časnih ljudi. Nije to ništa novo, čuli smo takve priče tisuću puta, toga su, vjerujem, svjesni i u Ministarstvu zdravlja, ali očito je da nema snage, bolje reći volje, da se tomu stane nakraj.

Nemam ništa protiv poduzetništva u medicini. Štoviše, ono je potrebno kao i u drugim djelatnostima. Privatne ordinacije mogu konkurirati javnim bolnicama, to više što je javni zdravstveni sustav po prirodi tromiji, no nipošto ne želim reći da je u njemu sve loše. Siguran sam da bi u tom slučaju i mnogo onih slabijega imovnog stanja našlo novac da sačuva svoje zdravlje i opredijelilo se za liječnika privatnika. Međutim, liječnicima se jedanput mora jasno dati do znanja da izaberu ili rad u javnim bolnicama ili privatno poduzetništvo. Ovako se zlorabi sustav pa korist izvlače liječnici koji pacijenta nepotrebno tjeraju na dodatni trošak iako je već platio osiguranje. Da je takav sustav uspostavljen, javne bolnice također bi bile učinkovitije pa bi se čitatelj Duračak možda odmah opredijelio za njih, a ne za liječnika privatnika. A onda bi i liječnik privatnik nastojao što učinkovitije liječiti pacijente pa bi se možda čitatelj Duračak ipak opredijelio za njega.

Mnogi smatraju da liječniku u javnoj bolnici treba odnijeti neki novac ‘jer će nas bolje pripaziti’. Moj je ‘rahmetli’ otac nekoliko puta ležao na zagrebačkome Rebru. Nikad nikomu nismo odnijeli novac u kuverti, a imao je vrhunsku skrb. Dakle, osim sustava ovakvog kakav jest imamo problem s mentalitetom ljudi, jer uvjerem sam, odnosno i ne želim misliti drukčije, da nijedan liječnik neće uskratiti medicinsku uslugu zato što mu nije gurnuta lova u džep. Nedavno mi je prijatelj rekao da određeni doktor voli primati novac. Ne znam u čemu je tu problem, jer ako mu već netko donese novac, ha, zašto ga ne bi uzeo? Ionako će ga liječiti koliko bude mogao. Dakle, nije problem u liječnicima, nego u sustavu koji korumpira. Da se može raditi pošteno, pokazuje moj primjer.