Optužen i ponižen

Proizvođač odjeće iz Los Angelesa izgubio je u protekle četiri godine gotovo 270 milijuna dolara i pliva u dugu od dvjesto milijuna. Još do prije nekoliko godina vrlo uspješan posao, koji se ‘furao’ na otkvačenost i to da se njegova odjeća izrađuje u SAD-u, naočigled tone. Dio je problema i u osnivaču, šefu i vlasniku 27 posto tvrtke roka za mirenje od trideset dana. Posljednja kap za odbor, uz bogatu ponudu skandala, bila je istraga o uporabi tvrtkina novca u privatne svrhe, koja traje od ožujka. Charney je, navodno, odsjedao u tvrtkinim stanovima u slobodno vrijeme, kupovao avionske karte svojim roditeljima na račun kompanije i pomagao plasirati gole fotografije bivše zaposlenice, koja ga je tužila.

Optuženi i poniženi Charney, vlasnik 27 posto kompanije, odlučio se boriti i odgovorio pismom u kojem optužbe naziva neutemeljenima. Njegovi odvjetnici tvrde da je ultimatum bio nezakonit te da su optužbe navedene u razlogu za otkaz klevetničke i zavaravajuće, uz opasku da nitko nije tijekom istrage razgovarao s Charneyjem. Podsjecaju i na to da je kompanija bila godinama svjesna optužbi, ali odlučila je iz nekog razloga djelovati tek sada.

Ipak, malo tko vjeruje u uspješan ishod za Charneyja, prljavog rublja je i više nego dovoljno, a pretpostavka je da se odbor ne bi upustio u takav potez bez dovoljno uvjerljivog materijala prikupljenog u sklopu istrage. Veće je pitanje što i kako točno nakon Charneyja. U plusove mnogi će mu spremno ubrojiti danas vrlo neuobičajen poslovni koncept, proizvodnju odjeće kod kuće, u Americi, kao i zalaganje za više nadnice i imigracijsku reformu, ali neki upravo taj pristup smatraju razlogom sve lošijih rezultata American Apparel. Proizvođač odjeće iz Los Angelesa izgubio je u protekle četiri godine gotovo 270 milijuna dolara i pliva u dugu od 200 milijuna, pri čemu su neki zajmovi prihvaćeni po lihvarskim kamatama od 20 posto, a ove je godine jedva uspio ostati uvršten na Njutorškoj burzi. Kompanija je pak upozorila na mogućnost trenutačnog aktiviranja 40 milijuna dolara duga zbog Charneyjeva odlaska, što bi vjerojatno značilo bankrot. To nije jedini problem, njegovo još uvijek veliko vlasništvo dionica ostavlja mu mogućnosti za osvetu vlastitoj kompaniji, koju je osnovao ne tako davne 1997. kao prodaju majica na veliko. Može pokušati ponovno potpuno preuzeti American Apparel uz pomoć voljnog financijera, i ne posebno težak zadatak imajući u vidu stanje, ili prodati nekome tko želi izvesti preuzimanje, nešto što u kompaniji ne žele.

Najveće je pitanje bi li Charney bio voljan uništiti svoje djelo stvarano još od srednjoškolskih dana kada je kupovao majice u Americi i preprodavao ih prijateljima u Kanadi prije nego što je odustao od školovanja, posudio deset tisuća dolara od oca i počeo ih sam proizvoditi. Nakon nekoliko godina prodaje na veliko, American Apparel otvorio je prvu trgovinu na malo 2003., ali nije dugo uživao u plodovima profitabilnosti. Već 2009. zabilježena je posljednja godina s dobiti, a 2011. za dlaku je izbjegnut bankrot s pomoću 80 milijuna dolara iz jedne od kompanija Georga Sorosa. Samo ove godine dionica je pala 44 posto i nije uspjela od veljače prijeći vrijednost od jednog dolara. Nakon vijesti o Charneyjevoj smjeni dionica je porasla za 6,6 posto, sugerirajući pozitivnu reakciju tržišta.

Jedan je od glavnih razloga, prema svemu sudjeluje, prebrzo širenje, koje je uključivalo otvaranje 78 novih trgovina 2008. u šest različitih zemalja, broj koji je u međuvremenu narastao na 20 zemalja i 249 trgovina. Što je bio ključ uspjeha, kada je uspjeha bilo, predmet je rasprava, premda se većina slaže da su vrlo proaktivne reklamne kampanje i orijentacija na proizvodnju kod kuće bile dvije karakteristike koje su izdvajale American Apparel od konkurencije.

Privremeni direktor bit će John Luttrell, dosadašnji šef financija, što i nije neka preporuka, ali American Apparel tražit će trajnije rješenje, vjerojatno umjerenije od Charneyja. Tražit će se, navodno, netko unutar kompanije tko ‘shvaća American Apparel’ i spreman je nastaviti ‘nekonvencionalno’ vođenje kompanije, no to sasvim sigurno ne uključuje ovoliku količinu neuobičajenosti. Ako kompanija uspije u svom naumu i ostane ne nogama, sljedeće pitanje koje najviše zaokuplja analitičare je – hoće li AA ostati vjeran konceptu domaće proizvodnje. Nemali je broj onih koji bi vrlo rado mijenjali taj pristup, koliko god bio pozitivan u PR smislu. Drugi će reći da je ponašanje Charneya poništio dobar efekt proizvodnje u Americi, ali bilo bi neozbiljno neuspjeh isključivo pripisati osnovacu. Konkurencija je proteklih godina postala gotovo nepodnošljiva, ponuda je prebogata za džepove mnogih, niz brendova u istoj kategoriji u kojoj je AA, poput britanskog Topshopa ili Forever 21, nemilosrdno se bori za svakoga kupca. Upravo je to najveći argument onih koji bi hitno proizvodnju preselili u toplije i jeftinije krajeve.

Zaključak istraživanja o utjecaju visine školarine na razinu upisa u visokoobrazovne ustanove jedan je od kontroverznijih u inače bogatom opusu raznovrsnih istraživanja Europske komisije. Izvješće objavljeno ovaj tjedan pokazuje da povećani iznos školarina ne utječe negativno na upise u visokoškolske ustanove, čak ni kod studenata slabijeg imovnog statusa, ako su balansirane potporom u obliku stipendija ili zajmova. Tek veći porast školarina rezultira slabijom razinom upisa, a načelni negativni efekt povišenih školarina očituje se kod starijih studenata.

Studija ‘Imaju li promjene u dijeljenju troškova utjecaj na ponašanje studenata i visokoškolskih institucija’ analizirala je učinak promjena u visini školarina u devet zemalja s različitim sustavima financiranja u proteklim 15 godina, uključujući Austriju, Kanadu, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku, Mađarsku, Poljsku, Portugal i Južnu Koreju. Istraživanje su proveli njemački Deutsches Zentrum für Hochschul-und Wissenschaftsforschung (DZHW) i Higher Education Strategy Associates (HESA) iz Kanade. U istraživanju, financiranom novcem Komisije, navodi se da povišene školarine nemaju uočljive negativne efekte na upis na fakultete, čak ni u nižim socioekonomskim skupinama. Kakve učinke ima izlazak s fakulteta u debelom dugu, primjerice, istraživanje nije razmatralo, kao ni brojne druge faktore izravno povezane s tom problematikom. Unatoč činjenici da u većini proučavanih zemalja nije bilo većeg efekta, recentni podaci iz Engleske pokazuju povezanost povišene školarine s razinom upisa starijih studenata, premda je prerano donijeti konačne zaključke u tom pogledu.

Nadalje, stipendije i zajmovi presudni su za umanjivanje posljedica povišenih školarina, posebice u ranjivim skupinama, što je osobito vidljivo u zemljama u kojima školarine igraju veliku ulogu, poput Engleske, Kanade i Južne Koreje. U istraživanju koje nije imalo nikakvu ambiciju uzeti širu sliku u razmatranje, a koja izravno utječe i na ponuđene teze, premda je očito dio opsežnije i kontroverzne rasprave, zaključuje se da je ravnoteža između potpora studentima i školarina iznimno bitan faktor u određivanju politike školarina. S druge strane, studija je pokazala i da uvođenje školarina ne znači nužno kvalitetnije obrazovanje, kao i da školarine u javnim institucijama ne utječu izravno na bolju prilagodbu tih institucija potražnji (razvijanje novih programa i kolegija, primjerice). Studija je naručena u sklopu Komisijina programa modernizacije obrazovanja u EU, no u svojim zaključcima ne zagovara konkretno sustave financiranja, za koje uostalom i nije mjerodavna Komisija, već individualne države članice.