Ivana Šoljan nije prošla u HTZ-u jer je jača od svih ministara turizma

Vaša tvrtka bavi se većinom savjetovanjem privatnoga hotelijerskog sektora, a paralelno radi strategije za državu u kojima zagovara visokokvalitetni turizam koji podrazumijeva gradnju hotela. Nije li to sukob interesa? – Je li itko pitao PWC, KPMG ili Delloitte jesu li u sukobu interesa kad rade istodobno za javni i privatni sektor? Izradili smo stotine master planova za razne zemlje i regije svijeta. Javni sektor raspisuje natječaje u kojima točno kaže što hoće, a na nama je da ponudimo ono u čemu smo najbolji. A u kojoj se mjeri država koristi našim uslugama i što ona hoće ili neće, to je drugo pitanje. Naše stajalište je da Hrvatska treba tržišnu industriju kako ne bi odumrla u ‘zimmer frei modelu’. Treba nam 50 do 70 tisuća ključeva u hotelima i resortima koji će se koncentrirati oko pet ključnih aerodroma. To mogu učiniti samo međunarodni ozbiljni investitori koji će sami preuzeti odgovornost za povrat investicije. Trenutačno surađujemo s najmanje 10 investitora koji ne mogu u Hrvatskoj realizirati investicije. Njima se mora omogućiti koncept mixed-use resorta, trećina do polovice takvih investicija mora biti vezana uz biznis s nekretninama. Sve zemlje usvojile se taj koncept, jedino se mi čvrsto opiremo.

Nije li poenta povećati izvanpansionsku potrošnju da lokalne zajednice imaju nešto od tih turista, a ne samo zatvoreni resorti? – Paranoja vezana uz izvanpansionsku potrošnju upućuje na nesposobnost destinacija da stvore adekvatan lanac vrijednosti koji bi imao tržišnu snagu i poticao turiste da se koriste njihovim blagodatima. Hrvatska nema više od 15 do 20 destinacija koje imaju snagu za cjelogodišnje poslovanje. Zato je pravo vrijeme da se turističke zajednice transformiraju u destinacijske menadžment organizacije i pomire interese privatnog i javnog sektora.

Horwath HTL niz godina radi s državom, međutim, nikada nije bio u takvom središtu pozornosti. Zadnji angažman za HTZ doveo je u pitanje vašu funkciju u izradi strategija pa i vaš direktan utjecaj na vodstvo HTZ-a. – Naš ukupan posao u Hrvatskoj iznosi između 25 i 30 posto ukupnog portfelja, a jedini posao s državom, osim Velikog Brijuna, bila je organizacija Glavnog ureda HTZ-a, zajedno sa izradom koncepta destinacijskih menadžment organizacija umjesto dosadašnjeg sustava TZ-ova. Taj posao vrijedi 1,1 milijun kuna. Sporni strateški marketinški plan koji je naručilo Ministarstvo turizma nismo ugovorili mi, već naš partner THR iz Španjolske, koji je nositelj projekta.

Do sada ste radili dva strateška plana za državu koja nisu u cijelosti implementirana. – Prvi marketinški plan zajedno s THR-om na natječaju smo dobili 2001. godine i dio je dobro iskorišten, prije svega brend ‘Mediteran kakav je nekad bio’ i offline marketing. Na idućem smo natječaju opet pobijedili jer su Horwath kao globalna tvrtka i THR kao specijalist za destinacijski marketing najbolji tandem na svijetu što se tiče referenci. Taj je plan završio abortusom jer su na hrvatskoj političkoj sceni postojali razni drugi prioriteti i nitko se njime nije ozbiljno pozabavio. Ova vlast zaželjela je novi marketinški plan. Pravo je pitanje kakav je to uopće hrvatski turistički sustav koji treba vanjski subjekt da mu radi marketinški plan ako postoji profesionalni sustav kao što je HTZ? HTZ je trebao napraviti taj plan, a onda vanjske suradnike pitati za mišljenje.

Znači u vašem radu nema ničega spornoga, bez obzira na neke prijašnje primjedbe da THR radi destinacijski marketing koji možda nije primjenjiv na hrvatskom tržištu? – To su profesionalni aspekti o kojima se između Ugroženi stakeholderi optužuju nas da skrenu pozornost s temeljnog problema, da Hrvatska nema sustav koji može preuzeti odgovornost za pomak na turističkoj ljestvici konkurentnosti.

U turističkim krugovima kruže priče da ste bili glavni lobist da se za šeficu HTZ-a postavi Ivana Šoljan. Turističko vijeće nije se složilo s njezinim izborom. – Žao mi je što Šoljan nije izabrana, ali nemam nikakve veze s lobiranjem jer mi nismo lobistička nego konzultantska tvrtka. Ako netko misli da smo obilazili neke adrese i govorili ‘izaberite Ivanu Šoljan’, onda se jako vara. No kad smo čuli da je ona kandidat, rekli smo: ‘Hvala ti, Bože!’ Osoba njezinog ili sličnog profila bila bi lijek za ono što se zove očekivana profesionalizacija sustava koji treba voditi netko izvana, s korporativnim i marketinškim iskustvom. A o liderstvu da ne govorim jer bi u sustav došla osoba jača od bilo kojega dosadašnjeg hrvatskog ministra turizma. Šoljan vjerojatno nije prošla jer se njezin eventualni izbor u početku dovodio u vezu s različitim lobijima. No otpor Turističkog vijeća i ostalih igrača toliki je da očito u ovom trenutku nije moguće profesionalizirati sustav. Svaki izabrani direktor sa sposobnošću da prilagodi i modernizira sustav bit će i naš direktor, neovisno poznava li ga mi ili podržavali. U protivnom će se stvari i dalje vući prema ksenofobnom i zatvorenom menadžmentu. Globalna smo tvrtka i zanima nas samo otvorenost i konkurentnost. Jasno je da zbog toga naša stajališta mnogima ne pašu.

Mnoge je iznenadio vaš angažman na projektu privatizacije Velikog Brijuna u suradnji s RBA investicijskom bankom. Malo se o tome u javnosti govorilo. U kojoj je projekt fazi? – Na vrijeme smo i u roku predali prvu fazu projekta, koja uključuje opći koncept za otok, sveobuhvatnu analizu i studiju izvedivosti te ekonomsko-financijske učinke s poslovnim modelom kao okvir Vladi za pregovore i ocjenu potencijalnih ponuda. Na razmatranju je u Ministarstvu zaštite okoliša i ostalim ministarstvima. Oni moraju dati zeleno svjetlo za neobvezujuće ponude i izbor koncesionara. Sad traje dogovor o uklanjanju prepreka za realizaciju projekta koje su se pojavile tijekom dubinske analize.

Koje su to prepreke? – Postoji sukob novog Zakona o gradnji s postojećim prostornim planom koji je za Brijune donesen 2001. godine. Valja također urediti odnose Nacionalnog parka i hotelskog dijela. Trenutačni način dolaska izletnika na otok ugrožava tržišnu poziciju kvalitetnog turizma. Tu je i traženje rješenja za parkiranje u Fažani, prebacivanje određenih objekata u zoni koncesije i sl. To su premoštivi funkcionalni problemi koje bi Vlada i ministarstva trebali riješiti akcijskim planom i za to garantirati koncesionarima.

Znači vi radite selekciju investitora? – To je prvi put da se u Hrvatskoj radi jedan takav outsourcing, ovo je prvi slučaj da se u Hrvatskoj nešto događa na legalan način, bez podložnosti politizaciji. Do sada smo odradili mnogo istraživanja tržišta i kontaktirali globalne investitore i hotelske menadžment kompanije. S pozicije privlačenja ulagača projekt ne bi trebao biti upitan. Predstavnici svih relevantnih globalnih brendova boravili su na Brijunima, vidjeli potencijal i svi su izrazili veliki interes za uključivanje u konkurentska borba. Govorimo o brendovima poput Merriotta, Ritz Carltona, Hyatta, Four Seasona, Starwooda, Corinthiae, Steingenbergera, Accora, Aman Resorta, Cheddyja itd.

Kada možemo očekivati pravu konkurentska borbu? – Pravo natjecanje moglo bi se organizirati, ako Vlada požuri, za dva do tri mjeseca. Neobvezujuće ponude trebale bi početi stizati najkasnije početkom listopada.

Koliki je vaš realni utjecaj na hrvatski turizam? Radite i s državom i privatnim sektorom, stojite iza mnogih projekata. Kolege vas malo mrze, malo vole. – Naša je uloga prije svega promjena kulture neke sredine i to radimo od početka. Zato su nas u početku stranci gledali kao nekoga lokalnoga, a lokalni kao stranoga. Kad smo se etablirali, oko svakog projekta koji smo radili ‘letjelo je perje’ (CHR, Valamar). U ovih smo 20 godina opstali, proširili smo tržište do Kazahstana, rašteo prosječno stopom od 15-ak posto na godinu, uglavnom zbog drugih tržišta. Posebice Srbije i Crne Gore, u kojoj smo sudjelovali u gradnji najboljeg resorta u Europi, pod brendom One&Only, u vrijednosti između 600 i 700 milijuna eura. Radimo veliki projekt za EU u BiH, marketinški plan za Rumunjsku, nacionalni plan za Kazahstan, trenutačno radimo u Iranu, Bugarskoj, Gruziji.

S kojim dijelom marketinškog plana ministar Darko Lorencin nije zadovoljan? Zašto se njegova implementacija odgada? – Razgovarali smo s ministrom i članovima Turističkog vijeća HTZ-a i u vezi sa svim spornim pitanjima postigli dogovor. Predajemo završnu verziju do polovice srpnja i onda HTZ može raditi plan aktivnosti za 2015. godinu. Tvrđili smo da treba reducirati sajmove i predstavništva HTZ-a u inozemstvu, to je bilo naše profesionalno stajalište u skladu s globalnim promjenama u komercijalizaciji turizma u konkurentskim zemljama. To što ministar i Vijeće zaziru od modernizacije, to je pitanje njihove spremnosti i sposobnosti da brzo i efikasno mijenjaju stvari, a ne pitanje uvjerljivosti konzultantskih rješenja. Ovom zemljom danas vladaju DORH, NGO-i i pomalo novinari pa se vlast više fokusira na vlastiti PR nego na promjene i reforme. Čast iznimkama.

Paradoksalno! Plaćamo nekoga da nam unese promjene, a onda se odbijamo mijenjati. – To je dio ukupne hrvatske priče o sposobnosti i spremnosti na reformsku rješenja. Uletjeli smo u ralje različitih interesa i ispali krivi, kao što je bio slučaj sa smjenom bivše direktorice.

Jeste li ikada bili u realnom konfliktu s Meri Matešić? Kao razlog za svoju smjenu navela je suprotstavljanje vašem utjecaju i angažmanu. – Nikada s njom nisam bio u osobnom konfliktu. Štoviše, mislim da smo imali pristojan profesionalan odnos. To što je nas navela kao razlog više govori o njezinom odnosu s ministrom.