Pravni apsurdi

Mjesto u Indeksu razvijenosti jedinice lokalne uprave jedan je od kriterija za dobivanje poticaja iz Europske unije. Ulagači takav poticaj za ulaganje na Dugom otoku ne mogu dobiti jer je, posve apsurdno, svrstan vrlo visoko na razvojnoj ljestvici.

Život na otocima mnogo je složeniji i skuplji nego na kopnu. A kad ljudi koji ondje žive, a poznato je da svi mladi koji mogu otići s otoka i odlaze, dvostruko kaznite suludim administrativnim odlukama, onda je doista vrijeme da se čovjek zapita je li to samo od gluposti ili je riječ o namjeri da im se život još oteža. Nije jedini, ali Dugi otok upravo je takva žrtva. Naime, paušalna administrativna mjera propisuje zabranu gradnje u području tisuću metara od obale. S obzirom na to da taj otok nije širok ni dva kilometra, ta je mjera za njega mnogo drastičnija nego, primjerice, za Krk, Hvar ili Brač. Ali nije to sve.

Jedan od važnih kriterija da bi se moglo natjecati za sredstva iz fondova EU za razvoj turizma i malih i srednjih poduzeća je Indeks razvijenosti jedinice lokalne uprave na području na kojem se investicija realizira. S drugim se administrativnim apsurdom sudario investitor koji je na Dugom otoku, u mjestu Luki sa samo sto stanovnika, želio sagraditi mali hotel kapaciteta 25 soba. Dobio je sve potrebne dozvole, platio komunalnu naknadu, napravio sve potrebne projekte te je planirao zapošliti najmanje 10 radnika. Zbog stanja kanalizacije morao je uložiti više od milijun kuna u biopročišćačak kakav gradovi s kojima su Sali u istoj, IV. kategoriji posjeduju godinama, i to sagrađen javnim novcem. I sasvim opravdano sa svom potrebnom dokumentacijom javio se na natječaj Ministarstva poduzetništva za dobivanje poticaja iz fondova EU. I nije ga dobio. Jer Dugi otok je prema razvijenosti svrstan u visoku, IV. kategoriju koja obuhvaća mjesta sa 100-125 posto prosjeka BDP-a Hrvatske, u društvu s gradovima Zadrom, Varaždinom, Šibenikom, Trogirom i Splitom. S obzirom na takvo svrstavanje, prema Vladinoj odluci iz prosinca 2013., prijava investitora na natječaj za poticaje nije ni uzeta u obzir.

Indeks razvijenosti utvrđuje se prema pet elemenata koji su propisani Uredbom o Indeksu razvijenosti: stopi nezaposlenosti, dohotku po stanovniku, proračunskim prihodima jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave po stanovniku, općem kretanju stanovništva i stopi obrazovanosti. Na prvi pogled kriteriji se čine dobri, ali daju li prave rezultate?

U općini Sali (to je na cijelom Dugom otoku jedina jedinica lokalne uprave) nezaposlenost je statistički mala, samo 10-ak posto. No riječ je o oko 1700 stanovnika na cijelom otoku (a Sali je samo jedno od mjesta i ujedno sjedište općine), a ‘odličan’ broj nezaposlenih rezultat je žalosne činjenice što na otoku radnih mjesta nema i svatko tko može odlazi na kopno, najviše u Zadar i uopće ne sudjeluje u statističkim podacima. Tako se stvorio apsurd da ti koji zbog nerazvijenosti odlaze s otoka izravno utječu na status razvijenosti otoka s kojega su pobjegli zbog nerazvijenosti.

Dohodak po stanovniku uvelike je određen ne samo time što su se nezaposleni odeslali s otoka nego i time što su znatan dio stanovništva umirovljenici koji su cijeli radni vijek proveli u Zadru i imaju mirovine kao stalan prihod koji stvara privid u stavci dohotka po stanovniku. S obzirom na to da su svi ti umirovljenici i prijavljeni na otoku (važan razlog je i korištenje povlaštenim brodskim tarifama), ni stavka migracije prema otoku nema veze sa stvarnom razvijenosti. Stavka obrazovanja koja se odnosi na stanovništvo od 16 do 65 također je visoka, opet zbog velikog broja umirovljenika mladih od 65 godina. Istodobno na Indeksu razvijenosti uopće ne utječe (ne)postojanje kanalizacije i vodovodne mreže, škole, ambulante i svega drugog što se podrazumijeva u doista razvijenim sredinama.

Jasno je da sadašnji kriteriji ne daju točnu sliku o razvijenosti nekog područja i da ih treba mijenjati ili barem omogućiti opravdane iznimke. Zašto to ne radimo još je manje jasno kada znamo da je Hrvatska u pregovorima s EU povlašten tretman tražila za sve svoje otoke. Ustvrdivši da su otoci u nepovoljnom položaju zbog udaljenosti i, slijedom toga, većih troškova proizvodnje, pregovarači su tražili da se za novac iz fondova EU mogu natjecati sva poduzeća bez obzira na veličinu. Ujedno, tražili su da iznos sufinanciranja baš za otoke bude do 85 posto, a ne 50 ili 75 posto koliko je predviđeno europskim zakonodavstvom. A onda sami sebi odrežemo granu na kojoj je trebalo udobnije sjediti, pa poduzetnici na ‘visokorazvijenom Dugom otoku’ ne mogu dobiti poticaj. Usprkos tome što danas osnovna škola postoji samo u dva otočna mjesta (Sali i Božava), što u pola otočnih mjesta uopće nema djece, što je cijena prostornog metra vode 100 kuna, a udaljenost do bolnice u idealnim okolnostima jedan sat. Svrstavanje Dugog otoka u visokorazvijene po svemu djeluje tragikomično, a posljedica je doslovno tragična. Treba očekivati, kada i ta investicija propadne i kada i to malo stanovništva napokon odluči otići s otoka, da općina Sali prijede u najvišu (petu) grupu razvijenosti – neće uopće biti nezaposlenih, ali neće biti ni stanovništva.