STRATEGIJA U BROJKAMA

Strategija obrazovanja koju je predstavila Vlada dobila je potporu svih zainteresiranih u visokom obrazovanju, od studenata, rektora do poslodavaca. Cilj joj je osigurati kvalitetno obrazovanje dostupno svima pod jednakim uvjetima i utemeljiti hrvatsko gospodarstvo na naprednim tehnologijama koje će omogućiti stvaranje dodane vrijednosti. U takvu gospodarstvu kvalitetno obrazovani pojedinci trebali bi lakše pronaći poslove. Dio koji se odnosi na visoko obrazovanje u medijima se uglavnom spominje u sklopu revizije bolonjskog sustava studiranja, ali rektor riječkog sveučilišta Pero Lučin smatra da to nije glavni naglasak.

Ne možemo revidirati Bolonju jer ona kod nas nikad nije zaživjela. Uzimali smo samo ono što nam je odgovoralo, zbog čega imamo problema. Taj je stav dobro zamišljen, ali mi ga moramo ispraviti. Strategija je dobra, ali, građevinskim rješenjima, to je projektno rješenje. Sada moramo rješavati druge stvari da bismo proveli reformu – rekao nam je Lučin.

Dio Strategije koji se odnosi na visoko obrazovanje sadržava mnogo mjera za unapređenje sustava visokog obrazovanja koji će biti usklađen s nacionalnim potrebama i načelom učinkovita upravljanja visokim učilištima. Studiranje će i dalje biti besplatno, no samo ono javno, koje će se provoditi isključivo prema programskim ugovorima (više se neće plaćati programi za koje Ministarstvo ocijeni da nisu potrebni tržištu rada) kako se ne bi stvarala radna snaga koja će biti višak na tržištu. Često na raznim javnim skupovima čujemo sljedeću tezu: ‘Kako bi strategija obrazovanja mogla biti dobra kad još nemamo gotovu cjelovitu gospodarsku strategiju?’

Iako se možda na prvi pogled čini smisleno, to bi bila promašena ideja koja dijelom podsjeća na razvoj na temelju petogodišnjih planova, kojih će se možda sjetiti oni stariji. Današnje gospodarstvo mnogo je dinamičnije i Strategija upravo zbog toga namjerno ne navodi koja područja znanja, koja zanimanja ili kvalifikacije treba stvarati. Naprotiv, daje kvalifikacijski okvir za stalno planiranje razvoja sadržaja obrazovnih programa i određivanje upisnih kvota u skladu s praćenjem mnogo parametara. Neki od njih povezani su sa sadašnjim gospodarskim potrebama, drugi su vezani uz globalna predviđanja tehnološkog razvoja, domaće industrijske strategije ili šire društvene potrebe. Ukratko, da, Strategija ima ugrađene mehanizme praćenja potreba gospodarstva po vezivanjem uz Hrvatski kvalifikacijski okvir. Hoće li obrazovni sustav primjereno zadovoljiti te potrebe, nije pitanje strategije, nego političke volje i odlučnosti – istaknuo je Mislav Balković, predsjednik HUP-ove Udruge poslodavaca u obrazovanju.

Jedan od ciljeva opća je dostupnost visokog obrazovanja, što bi osiguralo socijalno pravedniji sustav, širu bazu iz koje se regrutiraju budući stručnjaci te veći ukupan broj visokoobrazovanih koji bi bili kompetentni za buduća zanimanja, ali i za kreativan i inovativan rad radi samozapošljavanja i pokretanja novih gospodarskih i društvenih subjekata.

Reforma studentskog standarda koju predviđa Strategija dobro je usmjerena i važno je istaknuti društveno-ekonomsku osjetljivost uza što veći izvor izravnih studentskih potpora. Većina mjera i pokazatelja nije dovoljno razrađena, neki elementi vise u zraku i preopćeniti su, što bi moglo prouzročiti nesnalaženje pojedinih ustanova i organizacija odgovornih za provedbu mjera. Primjerice, u dijelu visokog obrazovanja nejasno je kako će se konkretizirati vertikalna prohodnost i osigurati mogućnost studentima stručnog studija te njihova prohodnost na doktorske studije. Odnosno, studenti s privatnih učilišta i veleučilišta sada ne mogu nastaviti doktorski studij na državnim sveučilištima – ističe Toni Ganjto, predsjednik Vijeća studenata veleučilišta i visokih škola RH.

Trebat će uložiti dodatnu energiju kako bi se studentima osiguralo pravo na pristup tržištu rada nakon završene treće ili četvrte godine dodiplomskog studija jer sadašnji klasifikacijski sustav diskriminira hrvatske studente koji punu kvalifikaciju stječu tek nakon petogodišnjeg obrazovanja, a istodobno poslodavci nedovoljno priznaju prvostupničku diplomu.

Iako Strategija dobiva dobre ocjene, ima zamjerki, primjerice da nije predvidjela mogućnost da studenti privatnih fakulteta mogu dobiti državne stipendije. Mnogi se i dalje zauzimaju za vaučere, no od toga za sada ništa. – Žao mi je što Strategija u području visokog obrazovanja nije ambicioznija i što je propustila taj sustav više otvoriti zdravoj konkurenciji uvažavanjem uloge studenta kao ključnog korisnika usluga. Vjerujem da bi se tako potaknuo razvoj svih fakulteta i visokih škola jer bi upravo kvalitetom i ukupnim odnosom prema studentima ustanove međusobno konkurirale na dobrobit cijele studentske zajednice te društva u cjelini – istaknuo je Balković.

To je prvi korak u reformi visokog obrazovanja, a i studenti su svjesni da će se bez promjena teško moći nositi na tržištu rada. Bolonjski sustav trebao je osigurati brže nalaženje posla, ali dogodilo se upravo suprotno. Balković je iznio i konkretne primjere. – Prema rezultatima međunarodnog istraživanja koje je lani objavio OECD i u kojemu su se mjerila primjenjiva znanja odraslih osoba u dobi od 16 do 65 godina, a obuhvatilo je 23 države, pokazalo se da je, primjerice, primjenjivo znanje odraslih koji su završili samo srednju školu u Japanu ili Finskoj malo veće od onoga završenih prvostupnika fakulteta u Italiji. Ne mislite valjda da ta ista Italija sasvim slučajno ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti mladih u EU? – istaknuo je.

Iako postoji bojazan da Strategija ne ostane samo mrtvo slovo na papiru, svi su uvjereni da bi se zbog nje mogle dogoditi promjene na bolje, ali ne samo u obrazovnom sustavu nego i u gospodarstvu.