U izvoznim je proizvodima u najboljem slučaju 20 posto ‘izvorno hrvatskoga’. Izvoznici neuspješno traže industrijsku rajčicu, vinski destilat, kvarcni pijesak, aluminij, polietilen, bakar, mlijeko u prahu, želatinu… To se u Hrvatskoj uopće ne proizvodi, ili ne u dovoljnim količinama, ili je skuplje od izvoznih sirovinskih komponenata. Dok se to ne promijeni, Hrvatska će još više uvoziti da bi izvozila.
Kad bi se analizirala izlaganja izvoznika, moglo bi se doći do prosjeka od 20-ak posto udjela ‘izvorno hrvatskog’ u svakom njihovom izvoznom proizvodu. Hrvatski su radna snaga, know-how, poslovni održavanja i eventualno energija. Svi bi izvoznici radije radili s hrvatskim dobavljačima jer su procedure jednostavnije. No većinu proizvoda koji se ugrađuju u izvozni u Hrvatskoj ili nitko ne proizvodi ili proizvodi dovoljno ili proizvod nije cjenovno konkurentan jer su inputi u primarnoj proizvodnji strahovito visoki. Izvoz jednostavno mora biti povezan s međunarodnim nabavnim lancima, odnosno uvozom.
U kontekstu Vegete, Podravka je, kao vodeći hrvatski izvoznik, ali i veliki uvoznik, možda najbolji primjer napuknute karike u nabavnom lancu. Za proizvodnju pelata surađuje s kooperantima u Umagu koji uzgajaju industrijsku rajčicu i već duži niz godina otkupljuje sve količine koje se nude na domaćem tržištu. Kontinuirano osigurava tehnološku podršku, edukaciju i sufinancira proizvodnju. Uza sve to, rajčice nema dovoljno.
