Dragocjena sol

A za kvalitetu sira, kao i ostalih paških prehrambenih proizvoda, najznačajnija je sol. I to ne iz solane, nego ona koju nosi bura kad se stušti s Velebita i na kamenj nanese posolicu, odnosno morsku prašinu koja većinu raslinja guši, ali zato kadulji, smilju, kovilju, vriješku, pelinu… daje posebne mirise koji se prenose u meso i mlijeko. Za tu jedinstvenu aromatičnost ne treba zahvaljivati Franji Josipu. Postoji legenda da su Mlečani sjekli stabla na morskoj strani Velebita kako bi osigurali stupove za gradnju Venecije i tako dopustili buri da juri niz ogoljene padine. Dio šume sigurno su sjekli, ali ne toliko da bi planinu posve ogolili. A one slavne trupce koji su temelji za prekrasan grad (koji unatoč njima nepovratno tone) vozili su iz Sibira.

Mlečani, zatim Rimljani koji su prije njih vladali ovim dijelom jadranske obale, pa Francuzi za vrijeme Napoleona, a poslije Franjo Josip I. pa potom i Josip Broz, zaslužni su za proizvodnju soli. Svi su vladari pokušavali proizvodnju soli staviti pod svoju kontrolu. Koliko je to u povijesti bila važna namirnica svjedoči i činjenica da engleska riječ za plaću, salary, vuče korijen iz riječi ‘salt’, odnosno sol. U 18. stoljeću na Pagu se sve mjerilo u soli, a njome se i plaćalo.

Solana Pag i danas je najveća u Hrvatskoj, ali aktualna vlast ne posvećuje ovoj grani gospodarstva ni približno pozornosti kao prethodne. Posljednja je modernizacija bila 1980. Ipak, prije nekoliko godina solana je počela raditi i tzv. cvijet soli, koji se dobiva skupljanjem kristalnog sloja na površini vode u vrijeme početka kristalizacije, i to prije nego se kristali soli počnu taložiti na dno. Riječ je o soli koja se donedavno kod nas nije ni smjela proizvoditi jer propisi nisu dopuštali proizvodnju bez jodiranja. A ova je 100 posto prirodna što, nažalost, ima i svoju cijenu. Kilogram stoji 400 kuna. Dobra je strana branja ovog slanog cvijeća što cvate ljeti pa i turisti mogu uživati barem u gledanju kako se skuplja ovaj jedinstveni začin.