Zbog sklada prirode i povijesne, etnografske i graditeljske kulturne baštine, Rastoke su 1969. godine upisane u hrvatski Registar nepokretnih spomenika kulture.
Prigradsko naselja Slunjčica mnogim je putnicima možda upalo u oko tijekom vožnje po staroj Karlovačkoj cesti. Tko se odvaži skrenuti na samom početku putovanja prema moru, čeka ga ugodno i slikovito iznenađenje – predvorje Plitvičkih jezera koje još zovu Male Plitvice. Rastoke su smještene na oko 100 kilometara od Zagreba uz magistralnu cestu D1 Karlovac – Plitvička jezera.
Rijeka Slunjčica se preko sedrenih stijena ulijeva u rijeku Koranu, a u svome toku kroz Rastoke stvara mnoštvo malih jezera, brzaka i slapova od kojih su najpoznatiji Buk, Hrvoje i Vilina kosa, a u rupama rastočke sedre žive i vidre koje su se vratile nakon dužeg izbivanja, i to u velikom broju. Rastoke su posebne po tome što se u to bogatstvo prije 300 godina utkalo ljudsko naselje, a tadašnji žitelji bili su tvorci tehnoloških dostignuća starih više stoljeća, tzv. mlinica – žličara. Mnogi slapovi dobili su imena po vlasnicima mlinica.
Zbog sklada prirode i povijesne, etnografske i graditeljske kulturne baštine, Rastoke su 1969. godine upisane u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu.
Godine 1962. njemačka produkcijska kuća Rialto film snimala je svoj prvi western ‘Winnetou’, koji se, osim na Plitvičkim jezerima, Paklenici i na Zrmanji, jednim djelom snimao i u Rastokama, a starog vraća iz filma glumio je Slunjčan Mile Štrk. Njemačka produkcijska kuća u Rastokama je ostavila totem sa snimanja filma koji je sačuvan do danas, iako su samo dvije strane totema originali. Još davne 1860. godine jezikoslovac i putopisac Adolf Veber Tkalčević o Rastokama piše kao o neopisivoj milini prizora i poziva putnike namjernike da dođu, vide i da se dive: “Odosmo do vodopadah. Ne mogu opisati miline tih prizorah, bljeskajućih se u debeloj mjesečini. Putniče, dodi te vidii!”, napisao je tada Tkalčević.
U turističkoj ponudi Rastoka danas se može naći smještaj i u čvrstim objektima i u auto-kampu, posjetiti mlinice, razgledati kako su nekada izgledali stari zanati i fino jesti u obližnjem restoranu s autohtonom kuhinjom ‘Pod rastočkim krovovima’. S obzirom na to da Slunjčica obiluje prvorazrednom autohtonom pastrvom, u lokalnom restoranu ona se poslužuje izravno iz brzaka. Popularan je i rastočki domaći beskvasni kruh koji se radi od nekoliko vrsta žitarica i ima visoku prehrambenu vrijednost.
Kroz selo protječe rijeka Mirna, padajući u slapovima preko stijena, dubeći u kamenu kotlaste udubine po kojima je selo dobilo ime. To je mjesto gdje Mirna susreće život u davnom bogatstvu mlinova vodenica, dok stari most još uvijek spaja zemlju i vodu u očekivanju povratka. Tu se divovi odmaraju… Tako Istrani opisuju mjestašće nedaleko od Huma, najmanjeg grada na svijetu. Kad se krene od Roča prema Humu, nakon tri kilometara, pred selom Brnobići, skrene se desno. Nakon nekoliko kilometara završit će te u selu Kotli.
Kotli su nekada bili gospodarski najjače selo na Humštini, s nadaleko poznatim mlinarima i krojačima. U Kotlima su nekada postojala dva mlina koja su bila simbol mjesta. Jedan od njih još uvijek odolijeva vremenu. Danas su Kotli zaštićena ruralna sredina s očuvanim kortama, baladurima, voltima i slikovitim dimnjacima. Kroz selo protječe rijeka Mirna, padajući u slapovima preko stijena, dubeći u kamenu kotlaste udubine po kojima je selo dobilo ime. Naime, rijeka Mirna, kako je mještani zovu, a inače joj je službeno ime Rečina, napravila je udubljenja poput kotlova. Tu su i slapovi rijeke Mirne koji padaju po stijenama, te jezerce odnosno prirodni bazen zvan Slap. U ovome dijelu ona ni ljeti, u sušnome razdoblju, ne presušuje.
