ONI SU TU, MEĐU NAMA, JOŠ UVIJEK LUTAJU JER IM SE DUŠE NE MOGU SMIRITI ZBOG NEPRAVDE ILI OSVETE, ZBOG PROKLETSTVA ILI ZATO ŠTO SU KAŽNJENI RADI NEKOG ZLODJELA PA NIKADA NE MOGU NAĆI MIR…
Duhovi i utvare golicaju ljudsku maštu stoljećima, a priče o njima prisutne su u svakoj kulturi. Povezane su sa zagrobnim životom, onostranim i nadnaravnim, a u legendama duhovi umrlih ljudi mogu biti u potrazi za osvetom ili zatočeni u dvorcu, kući ili na nekome mjestu. Neki su na taj način kažnjeni za loše stvari koje su činili u životu, drugi su stradali nesretnim slučajem, a treći opsjedaju zato što ih ljudi uznemiravaju na njihovim vječnim počivalištima.
Najpoznatije hrvatske priče o duhovima vjerojatno su one o nesretnoj Veroniki Desinićkoj i okrutnoj Crnoj kraljici – Barbari Celjskoj, koje su ostale duboko ukorijenjene u narodnoj predaji. Veronikina priča vezana je uz dvorac Veliki Tabor u kojemu je zazidana, pa od tada dvorcem noću odjekuju njezini jecaji. Crna kraljica je pak zbog svojih ‘petljanja’ s vragom završila kao zmija koja čuva Medvedgrad i skriveno zlato. Obje priče inače imaju više verzija, pa se za Crnu kraljicu teško može odrediti radi li se u svim pričama baš o Barbari Celjskoj ili možda o nekoj drugoj ženi, čak izmišljenoj osobi.
Legenda o Veroniki iz 15. stoljeća tako govori da se ova seoska ljepotica bila zaljubila u sina hrvat-
