Ako se premijer Milanović već probudio, onda bi hitno morao okupiti prave ekonomskie savjetnike koji će mu napraviti kratkoročan mini program poticanja biznisa. Pomoglo bi njemu, ali i poslovnoj zajednici viti pad i pokazati promjenu karaktera koja bi možda mogla povećati koalicijski kapacitet za sljedeće parlamentarne izbore.
Sve to, naravno, ne mora zanimati poslovnu javnost u Hrvatskoj. Nju zanima kakva će biti sljedeća godina. Znaju poduzetnici i menadžeri da se do izbora neće provoditi nikakve važnije reforme. Ali u vremenima smanjenih očekivanja pojedinačno gledaju mogu li na predizbornoj političkoj situaciji uloviti dašak kisika. Htjeli to priznati ili ne, ali političke glave u ovoj zemlji namještene su na izbore. Koliko god neka vlada bila potkapacitirana strateškim djelovanjem, namještane dobrih vijesti uoči izbora planira svaka. Pa čak i ova Milanovićeva vjerojatno ima kakav-takav plan za predizbornu godinu.
Istina je, moglo bi se tu nešto sklepati. Na primjeru brodogradnje, koja je u završnoj fazi restrukturiranja potpuno smanjila aktivnosti, mogao bi se očekivati kakav doprinos rastu industrijske proizvodnje. Ako se u sljedećih pola godine razriješi nekoliko krupnijih predstojnih nagodbi, to bi moglo pridonijeti industrijskim pokazateljima.
Ovogodišnje kašnjenje u povlačenju sredstava iz fondova EU moglo bi utjecati tako da uz nisku osnovicu u 2013. pokazatelji povlačenja sredstava iz Bruxellesa u 2014. budu visoke stope rasta. Onda je moguće i dizanje temperature oko natječaja za traženje ugljikovodika na Jadranu. Pa možda ako se potkraj sljedeće godine netko upeca na projekt monetizacije autocesta…
