Potvrđeno: stiže iz raja

Rajčica, kojoj kulinarski tretiramo kao povrće iako spada u obitelj voća, toliko se uvukla u svjetskoj gastronomiji da je teško zamisliti vrijeme prije njezina prenošenja iz Južne Amerike. Rajčica nije od namirnica koja ikoga ostavlja ravnodušnim. Većina je obožava, a malobrojni zbog opojnog mirisa i kiseline baš i ne. U svakom slučaju, toliko je duboko ukorijenjena u gastronomije zapadnih, posebice mediteranskih kultura da se lako zaboravi da je tek nakon osvajanja Novoga svijeta predstavljena Europljanima, ili da nije povrće (iako je tako gastronomski tretiramo) nego da spada u porodicu voća. Štoviše, riječ je o porodici biljaka pomoćnica (solanaceae), a naziva se još paradajz, pomidor, zlatna jabuka ili tomat.

Iako postoje prijepori oko toga tko ju je prvi dopremio u Europu – Kortez ili Kolumbo – izvjesno je da najraniji zapis o rajčici datira iz 1544. godine, a potpisuje ga Pietro Andrea Mattioli, talijanski ljekarnik i botaničar. Od tada je rajčica postala gotovo zaštitni znak nekih gastronomija, posebice mediteranskih. Prema njoj nisu ravnodušni ni nutricionisti, medicinari i ostali stručnjaci koji stalno pronalaze nove zdravstvene adute rajčice i tako dokazuju njezino, već u imenu ‘paradajz’ naznačeno, ‘rajsko’ obilje zdravlja i okusa. Samo kratak opis njezinih zdravstvenih svojstava dokazuje zašto je u samom vrhu ljestvice supernamirnica.

Jeste li znali da rajčica ne treba biti tamnocrvene boje da bi sadržavala iznadprosječne količine likopena? Likopen je karotidni pigment koji je dugo bio povezan s dubokim crvenilom rajčice, no posljednje studije pokazale su da kod rajčica boja nije presudna za koncentraciju likopena. Rajčica je nadaleko poznata po svojim izvanrednim antioksidansima, uključujući i likopen. Znanstvenici su nedavno otkrili važnu vezu između likopena, odnosno njegovih antioksidativnih svojstava, i zdravlja kostiju, a klinička studija dokazala je da svakodnevno konzumiranje rajčice već kroz mjesec dana pokazuje značajno smanjenje oksidativnog stresa kostiju i smanjuje rizik od osteoporoze. Prednosti rajčice za zdravlje srca odavno su poznate. Svježa rajčica (a posebice klasičan sok) pokazala se efikasnom u smanjivanju ukupnog kolesterola, LDL kolesterola i triglicerida. Osim toga, dokazano je da sok rajčice pomaže u sprječavanju neželjenog gomilanja (agregiranja) pločastih stanica u krvi, što umanjuje rizik od srčanih problema poput arterioskleroze. Tek odnedavno znanstvenici počinju identificirati neke od neobičnih fitonutrijenata u rajčicama, koji imaju funkcije zaštite rada srca. Jedan od njih zove se esculeoside, drugi se zove flavonid chalconaringenin, a treći je 9-okso-octadecadienoic kiselina.

Malo koja namirnica ima tako bogat raspon nutrijenata, i to u značajnim količinama. Primjerice, 100 g rajčica sadrži 17 kcal, 94 g vode, 0,2 masti, 242 mg kalija, 9 mg kalcija, 14 mg magnezija, 25 mg vitamina C, te isto tako visoke vrijednosti biotina, vitamina K, željeza, bakra, vlakana, vitamina A, B6, B3, B1, E, folne kiseline, beta–karotena. Istraživanja svih vrsta tumora i raznih upalnih stanja dokazuju koristi od korištenja rajčice zbog velikih razina antioksidanta. Osim toga, smanjuje krvni tlak, pomaže u smanjenju rizika od neuroloških bolesti poput Alzheimerove, a pri tome je odličan saveznik pri svakoj dijeti. Rajčica se može konzumirati svježa, kuhana, pečena, punjena, kiseljena, pohana, pirjana. To je jedna od rijetkih namirnica koja termalnom obradom ne gubi svoja glavna svojstva, ponajprije bogatstvo likopena. Kuhana rajčica, odnosno njezin sok, svakodnevnim korištenjem može značajno pomoći smanjenju kolesterola u krvi, iscrpljenosti, plućnih bolesti, bolesti mokraćnih organa, regulira rad jetre i žući, te čisti i okrepljuje organizam.

• 8 rajčica, 400 g mljevenog mesa, 150 g riže, 2 mrkve, 2 manje glavice luka, 5 češnjaka, papar, mljevena crvena paprika, žlica brašna, 200 ml pasiranog umaka od rajčice, 200 ml vode.