Samo dvije godine kasnije već je samostalno kreirao legendarnu opravu koju je na fotografiji ‘Dovima with Elephants’ ovjekovječio slavni fotograf Richard Avedon. Nakon Diorove smrti, Marcel Boussac, vlasnik kompanije, želio je privremeno zatvoriti kuću Dior, no Yves Saint Laurent je ipak postao čelniji čovjek kompanije i 1958. predstavio svoju prvu haute couture kolekciju u kojoj su bile haljine A-kroja bez podstava koje su Diorove haljine činile „ukočenima“. Novinari su bili oduševljeni. Godine 1961. YSL dobio je tužbu protiv kuće Dior i napokon se mogao osamostaliti iza vlastitog ikonskog potpisa.
Preselio je u hotel Hôtel Forain, u 16. arrondissementu, i već iduće godine modni svijet jednostavno očarao svojim odijelima s tunikama/kaftanima, promovirajući ulični šik. Odlično ga je shvatila nova urednica Voguea, Diana Vreeland, apoteoza modernosti i suvremenog poimanja mode toga vremena, koja je postala njegova najveća zagovornica. Godina 1966. bila je podjednako važna za Yvesa jer je upravo tada kreirao kostime za film ‘Ljepotica dana’ i tako zauvijek osvojio srce velike francuske dive Catherine Deneuve koja je postala još jedna njegova zagovornica i ikona njegovog stila. U rujnu te godine otvorio je znameniti pariški Rive Gauche prêt-à-porter butik na broju 21 rue de Tournon. Medijska histerija pridonijela je utršku na blagajni koji je na kraju dana iznosio nevjerojatnih 24.000 dolara. Ubrzo, Yves susreće i jednu od svojih najvećih muza, model Betty Catroux, koja ga je nadahnjivala za sve androgine modele koje je tijekom godina lansirao, među kojima je najznačajniji, naravno, famozni ‘le smoking’. Ultimativen znak uspjeha bio je njegov Rive Gauche butik na 855 Madison Avenue u New Yorku, koji je instantno postao kulturno mjesto okupljanja paparazzija koji vrebuju slavne Saint-Laurentove mušterije. U to vrijeme upoznaje Palomu Picasso i Loulou de la Falaise, koje mu postaju intimne prijateljice i muze, a Bianca Pérez Mora de Macias uđe je za Micka Jaggera upravo u Saint-Laurentovom bijelom odijelu. Te fotografije obišle su svijet i ostale u kolektivnom sjećanju zauvijek. Ipak, jedan od najvećih događaja tih slavnih Saint-Laurentovih godina bilo je njegovo razodjeveno poziranje za reklamu svoga mirisa pred objektivom Jeanloupa Sieffa, čime je postao prvi dizajner u povijesti koji je svoj vlastiti lik iskoristio u promotivne svrhe, a premda je 1976. doživio ozbiljniji psihički slom i završio u bolnici, njegov mega-uspjeh, kolekcija Ballets Russes, tek slijedi.
Ballets Russes bila je kolekcija za jesen/zimu 1976./77., a predstavljao ju je u travnju 1976. Pistom je prošetalo 200 modela u pravom tour de forceu prepunom mašte, drame, elegancije, električnih boja i nevjerojatne ljepote. Na kraju revije publikije bila je na nogama, svi su gromko pljeskali, a neki su i plakali. Bila je to najskuplja, najvelebnija, najglamuroznija, najšokantnija kolekcija u povijesti — a inspiraciju za nju pronašao je u kostimima Sergeja Diaghileva i Vermeere rovoj slici ‘Žena s bisernom naušnicom’. Tadašnja urednica Voguea, alfa i omega svjetske mode prije Anne Wintour, Grace Mirabella, ekstatično je izjavila: ‘Ne vjerujem da smo ikada vidjeli, a možda više nikada ni nećemo, modnu kolekciju koja bi izazvala takvo uzbuđenje, takve emocije, takvu euforiju. Ja, sasvim sigurno, nisam.’ Kasne sedamdesete za Yvesa su bile teške; sve se više povlačio u sebe, opsesivno je čitao Prousta, slikao i pisao poeziju, a njegova možda najveća muza i alter ego, Loulou de la Falaise, postala je svojevrsno javno lice Yvesa Saint-Laurenta te umjesto njega pohodila javne događaje i nadgledala kolekcije zajedno s njegovom asistenticom Anne-Marie Muñoz.
