Identitet je tema kojoj se film opetovano vraća, a nije strana ni kanadskom redatelju Denisu Villeneuveu. On filmove često gradi na razmotavanju identiteta likova, pri čemu je posebno uspješan kad njegove slojeve razotkriva usporedno publici i likovima (kao u zanimljivoj ‘Našoj majci’). U ‘Neprijatelju’, ekranizaciji romana Joséa Saramaga, redatelj odlazi korak dalje fokusirajući se na (podvojeni) identitet jednog čovjeka.
No priča o profesoru povijesti koji na filmu slučajno prepoznaje svoga dvojnika istodobno se može čitati kao ZF triler o ‘dupliciranom’ životu, čime se ostavlja prostor višestrukim interpretacijama, pa i onim političkim (na što se opetovano upućuje scenarijičkim detaljima). Villeneuve vizualno gradi svijet koji bi mogao biti i sadašnjost, i distopija, i samo fantazija glavnog protagonista, postavljaći savršenu kulisu neobičnoj priči.
Ipak, ostaje dojam da ispod sjajnih vizuala i velikih riječi leži premalo supstancije, pa film ne uspijeva do kraja zadovoljiti ni u jednom od mogućih čitanja.
