Procijenili mu godišnji prihod na temelju vrijednosti automobila

Inspektor je procijenio automobil i na temelju toga Porezna je obvezniku izračunala godišnji prihod te mu odredila najviši porezni razred za porez na dohodak. A čovjek slika po Jadranu.

Neki sam dan razgovarao sa slikarom Zagrebačkim koji upravo u ovo vrijeme svake godine ostvaruje najveći prihod slikajući po jadranskim mjestima. Godinama je to radio; svake bi mu godine lokalna vlast izdala dozvolu koju je platio pa je mogao postaviti platno te uzeti kist u ruke. Nije imao pojma da je trebao platiti porez na dohodak, zato je ostao zatečen kad su ga ulovili inspektori. Dok mi to govori, prekidam ga i kažem mu da svi moramo platiti porez, što on također odobrava, ali objašnjava mi kako je mislio da je s dobivanjem dozvole riješio sve svoje obveze. Nije mi se činilo da je čovjek iskvaran, naprotiv, izgledao mi je kao da nema pojma što mora platiti državi, pomalo i naivno.

Porezna mu je ‘lupila’ više od sto tisuća kuna poreza koji nije plaćao od 2005. Odlučan je platiti ga, čak je, kaže, imao i usmene dogovore s poreznicima da sada plati dio, a poslije opet nešto sve dok ne isplati dug, no smatra da mu je ipak previše razrezano. Poreznici su, s obzirom na to da nisu imali iz čega iščitati njegove prihode, procijenili njegov automobil i na temelju toga procijenili prihode, a onda su mu razrezali najveći porez od četrdeset posto tih prihoda. Slika misli da to nije pravedno jer je vrijednost automobila zapravo akumulacija prihoda iz prijašnjih godina, zbog čega je porez trebao biti manji. Konkretno, smatra da mu se trebao obračunati porez od 25 posto za prihode iznad 26.400 kuna do 105.600 kuna na godinu, jer je i zarađivao u tom rasponu, a ne kao da je bio menadžer u nekoj tvrtki. Zato je podnio upravnu tužbu. Kad su poreznici čuli za to, zatražili su da odmah plati sve i podnijeli zahtjev za ovrhu. Slika me pitao kako to može zaustaviti i sada platiti samo dio, a ostatak kada završi upravni postupak.

Rekao sam mu da pokrene zahtjev za predstečajnu nagodbu, no s obzirom na to da u vrijeme počinjenja prekršaja nije imao registriran obrt, nije ju mogao pokrenuti. Sada mu istječe rok i početkom kolovoza Porezna će mu sjesti na račun.

Ova je priča prije svega upozorenje svim slikarima, kiparima i drugim umjetnicima koji do sada nisu plaćali porez na dohodak da bi i njima poreznici mogli pokucati na vrata. Znali ili ne, vidjeli smo da će, ulove li vas, porez biti obračunan prema najvišoj stopi, bez obzira na to što vam prihod nekoliko godina nisu bila tolika da bi se oporezovao prema stopi od četrdeset posto. Zato bi bilo najbolje da se posavjetuju sa stručnjacima jer, kao što mi je rekao moj nesretni sugovornik, teško da bi se mogao naći ijedan slikar ili sličan umjetnik koji bi imao pojma o tome da treba platiti još neke namete osim spomenutih dozvola. Isto tako moram reći da naš slikar ima pravo kad je riječ o razrezivanju poreza. Poreznici, naravno, žele naplatiti što više, no nije u redu procjenjivati dug na temelju vrijednosti nekretnine ili pokretnine, a ne podijeliti vrijednost na nekoliko godina koliko se, primjerice, gradila kuća, ili skupljala lova za automobil. Prema takvom izračunu, ispada da je novac za kuću ili automobil zarađen u toj jednoj godini u kojoj ih je ulovila porezna inspekcija, što je i za većinu dobrih poduzetnika nemoguća misija, a kamoli za našeg slikara. Zato molimo poreznike da uzmu u obzir njihovo neznanje, ali i umjetnike da počnu plaćati porez.