Budimo iskreni, drago nam je što se pojavila turistička crna rupa

Napokon ćemo imati pravi povod da turističke djelatnike, od ministra do posljednjeg iznajmljivača apartmana, optužimo kako loše gospodare Jadranom, koji smo im dali na uporabu. Gdje je naša renta?

Zamolio bih sve čitatelje koji su izravno uključeni u turistički biznis da ne čitaju dalje ovotjedne ‘Ekonomalije’. Htio bih da mi koji smo samo neizravno (ne)ovisni o hrvatskom turizmu nešto između sebe raspravimo. Hvala na razumijevanju!

Sad kad smo ostali sami i kad se ne moramo praviti fini pred kolegama i prijateljima turističkim trudbenicima, hajdemo biti iskreni! Dragi čitatelju, oprosti što ti se prvi put u gotovo devet godina obraćam s ‘ti’, ali to je zbog osjetljivosti teme koja se može raspraviti samo među osobama s kojima si na ‘ti’.

Dakle, priznaj da ti je drago što se ove godine u turističkoj sezone pojavila dulja, šira i dublja srpanjska turistička rupa nego prijašnjih godina! Bez obzira na to što si svjestan da će manjak turističke potrošnje u ovdašnjoj ultrakratkoj sezone dodatno pogoršati stanje državnih financija i još jedanput iznenaditi ministre u Vladi kada dođu rezultati o kvartalnom padu BDP-a, ipak ti je u dubini tvoje frustrirane tranzicijske duše drago što će se napokon pokazati da je jedna turistička sezona podbacila. I da ćemo zajedno napokon moći ‘uzeti mjeru’ svima odgovornima u turističkom lancu. Od ministra turizma do posljednjega iznajmljivača apartmana.

Evo, ipak sam s ‘ti’ prešao na ‘mi’. Jer stvar je kolektivne naravi. Stjecajem povijesnih okolnosti iz stoljeća sedmog hrvatski građani imaju nevjerojatnu komparativnu prednost – predivnu morsku obalu, gotovo u srcu Europe. Riječ je, jelte, o zajedničkome, moglo bi se reći javnom dobru.

Budući da dio stanovnika Hrvatske ipak mora živjeti na kontinentu, podrazumijeva se da oni koji imaju privilegij iskorištavati Jadran imaju također obvezu to činiti s brigom dobroga gospodara. I zarađivati od stranih turista toliko da se, koliko je potrebno, napuni državna blagajna i ostvari bar nekakav rast BDP-a.

Dali smo turističkim djelatnicima svoje najvrednije blago na upravljanje, ali već godinama baš nismo zadovoljni njihovim radom i rezultatima rada. Stalno se pojavljuje ta srpanjska crna rupa. Kad nema dovoljno gostiju. I taman da dignemo pravu graju, dođe ostatak sezone i nekako popuni tu crnu rupu. Pa nema pravih argumenta za pobunu. Ništa, ništa umijet… E, ove godine moglo bi se dogoditi da će rupa biti prevelika i da se neće popuniti do kraja sezone. Eto napokon povoda da im kažemo što ih ide!

Kako to ovih dana kaže bivša ministrica turizma Pave Župan Rusković, ‘nije svako zlo za zlo, sada ćemo se morati ozbiljnije pozabaviti tim problemom’. Samo, ona i ostali kritičari aktualne turističke vlasti pri tome misle na popravke unutar turističke strategije, koncepta i prakse. A stvar treba promotriti s malo višeg brda.

Prije svega, dragi čitatelju, i ti i ja moramo u glavi jednom zauvijek izbrisati svoju rentijersku narav. Onu koja zamišlja kako će zakupci našeg Jadranara zarađivati za naš lagodniji život. Očekivati da će se stvari u turizmu posložiti tako da ćemo jednog dana od njega živjeti kao Norvežani ili Katarani od nafte i plina, krajnje je neožbljno. To se nikad neće i ne može dogoditi. Mogu ti naši ‘turističnjaci’ smisliti dodatne sadržaje za dane kad će padati kiša, mogu učinkovitije voditi promidžbu po svijetu, voditi mudriju politiku cijena, biti djelotvorniji na društvenim mrežama. Ali Hrvatska ima klimu kakvu ima i sigurno neće imati duljinu sezone kakvu imaju, primjerice, na Maldivima.

Da u Hrvatskoj postoji lider ili neka skupina mudrih upravljača zemljom, jedna od njihovih mantri bila bi: ‘Turizam je šlag na torti. A torta je – industrija okretnuta izvozu.’ Umjesto toga desetljećima ovdašnji politički natuščici nemaju hrabrosti staviti turizam na mjesto koje mu objektivno pripada.

Pravo državno vodstvo, potpomognuto većinom građana, napravilo bi obrat u promišljanju budućnosti. Pravile bi se dvije bilance: jedna s turizmom, druga bez njega. Više bi se gledala ova bez turizma. Hrvatsko društvo bilo bi državotvorno kad bi se odredilo da će postići ravnovežu platne bilance bez utjecaja turizma. A da ono što donesu prirodne ljepote bude onaj šlag na torti.

Ovako, nasitno, ministar financija Lalovac lošu sezonu uzet će kao povod za novi rebalans proračuna, ministar turizma Lorenčić tvrdit će da turizam nije kriv, iz Dalmacije će tvrditi da sve ide loše jer u Turističkoj zajednici nema kadrova iz Dalmacije… A ti ćeš, čitatelju, čekati potvrdu loše sezone da svoje frustracije istresiš na tim nesposobnjakovićima iz turizma.