Moramo uvoziti sve sirovine za Viveru

Teško je objasniti poljoprivrednicima koliki je izvozni potencijal organske hrane. Samo je njemačko tržište lani raslo od 20 do 25 posto, a sličan je trend u ostalim europskim zemljama. Najbolja definicija mrtvoga kapitala golemih razmjera zaboravljena su i zapuštena hrvatska poljoprivredna zemljišta. Zemlja koja godinama miruje ima golem potencijal za organsku proizvodnju, u kojoj su konvencionalne metode poput prskanja usjeva ili upotreba genetski modificiranog sjemenka najstrože zabranjene. Hrvatski potencijal davno je prepoznato i Stefan Hipp, suvlasnik i član Uprave Grupe Hipp, vodećega svjetskog proizvođača dječje organske hrane.

Hipp ne skriva zadovoljstvo uspjehom Viveru, u čijem se pogonu u Glini proizvode kašice za cijelu grupu. No žali što za istu tvornicu mora uvoziti svu sirovinu jer domaće poljoprivrednike organska proizvodnja zbog svoje složenosti i dužeg razdoblja povrata na uloženo previše ne zanima, a aktualna, ali ni prethodne vlade nisu razmišljale o koncesiji adekvatnoga državnog zemljišta. Hrvatska poljoprivreda opterećena je usitnjenim parcelama, što je možda i najveći problem. Hippa naime ne zanima komad zemlje manji od 500 hektara. Farma Podagi u blizini Gdanjska primjer je na koji bi se trebao ugledati svaki ozbiljniji poljoprivrednik. Na više od 2000 hektara uzgaja se pet kultura, farma je dom za oko 800 goveda i 600 ovaca, više desetaka životinjskih vrsta i oko 160 vrsta ptica. Na bogatu floru i faunu Hipp je ponosan jednako kao i na plodna polja, na kojima je urod jednak ili čak i bolji u odnosu na ona obrađena konvencionalnim metodama.

Kakve rezultate ostvaruju i kako se razvijaju vaša poslovanja u Hrvatskoj? – Vrlo sam zadovoljan načinom razvoja poslovanja u vašoj zemlji. Kao što znate Vivera posluje na dvije lokacije – proizvodnja dječje hrane tj. gotovih mliječnih i cerealnih kašica u Glini te ured prodaje i marketinga u Zagrebu. Prodaja u Hrvatskoj napreduje iznimno dobro i tržišni smo lideri na tržištu dječje hrane. Prema zadnjim podacima, na tržištu dječjih sokova Hipp ima 48,6 posto, u segmentu dječjih kašica 60,9 posto, dojenačkih mliječkih 20 posto i dječjih čajeva 75 posto udjela. Hrvatska je prema tržišnim udjelima jedno od naših najjačih tržišta. Kriza je definitivno pogodila tržište dječje hrane i ono već nekoliko godina zaredom pomalo pada, ali to nismo previše osjetili. Tvornica u Glini pak jedna je od najvećih Hippovih priča o uspjehu. U Glini se proizvodi cerealna i mliječna dječja hrana za cijelu Grupu Hipp. Od 2001. kada smo preuzeli Viveru promet raste iz godine u godinu. Lani je iznosio otprilike 240 milijuna kuna. Vrlo sam zadovoljan i sa 180 zapošlenika, koji su motivirani i vrijedni. Zbog svega navedenog u Glini planiramo i daljnja ulaganja jer smo već sad vrlo blizu popunjenosti kapaciteta.

Kada planirate realizirati nove investicije i koliko će biti vrijedne? – Ne mogu govoriti o konkretnim iznosima, ali vam mogu reći da iznosi neće biti maleni. Potrebna nam je posve nova proizvodna linija u Glini, a to je jako veliki zahvat. Pritom mogu napomenuti da se na novoj liniji neće raditi novi proizvodi već samo podijemo kapacitet za proizvodnju postojećeg asortimana. To samo po sebi nosi i otvaranje znatnog broja novih radnih mjesta.

Koliko različitih proizvoda radite u Glini i u koliko ih zemalja izvozite? – Proizvodimo oko 200 artikala, koji se prodaju u 40 zemalja.

Kada bi vam se ponudila nova prilika, biste li opet uložili u Hrvatsku? – Naravno, ne vidim nijedan razlog zašto ne uložiti jer mi od svog ulaska na hrvatsko tržište imamo pozitivna iskustva. Pogotovo bih uložio u ovom trenutku, nakon što je Hrvatska postala članica Europske unije s visoko motiviranom i visoko obrađivanom radnom snagom. Unatoč privremenoj krizi u koju je zemlja zapala još uvijek ima mnogo potencijala za ulaganja i razvoj. Hrvatska ima golem potencijal za organski uzgoj hrane. Klima je idealna, tlo je vrlo dobro, a okoliš zdrav i čist.

Zbog čega se onda više uzgajivača ne odlučuje za organski uzgoj? – To je najveća prepreka – poljoprivrednike je teško nagovoriti na prijelaz s konvencionalnog na organski uzgoj. Vrlo teško im je objasniti koliki je izvozni potencijal organske hrane. Vjerujem da potražnja za takvom hranom raste i u Hrvatskoj, s obzirom na golem rast tržišta organske hrane u zapadnoeuropskim zemljama.

Kakvi su trendovi na tržištu organske hrane? – Njemačko tržište samo u prošloj godini raslo je između 20 i 25 posto. To je najveće i najbrže rastuće organsko tržište, na kojem se na godinu potroši oko sedam milijardi eura, ali slični trendovi bilježe se i u ostalim europskim zemljama.

I sami ste pokušali nagovoriti nekoliko hrvatskih proizvođača da krenu u organski uzgoj. Kriza je itekako pogodila tržište dječje hrane i ono već nekoliko godina zaredom pomalo pada, ali to nismo previše osjetili. Tvornica u Glini pak jedna je od najvećih Hippovih priča o uspjehu.

Organska hrana mnogo je profitabilnija od konvencionalne. To je posebno važno za hrvatske poljoprivrednike, kojima bi takva hrana mogla biti specijalnost kojom će osvajati strana tržišta – Prije nekoliko godina sastao sam se s poljoprivrednicima u Osijeku i pokušao im dočarati sve prednosti organskog uzgoja. Oni su mogli uzgajati sirovinu za našu tvornicu u Glini. No do danas smo u Hrvatskoj pronašli samo dva malena dobavljača, a sva se sirovina uvozi. Logično bi bilo da hrvatsku tvornicu osnovnom sirovinom pune hrvatski poljoprivrednici.

Zainteresirani ste i za Liku. – Vrlo rado bismo uzgajali hranu u Lici, međutim, tako ima mnogo problema. Za početak nama bi trebao komad zemlje od barem 500 hektara. Parcele u Lici površinom su jako male i mnogo je privatnih vlasnika koji ne žele prodati svoju zemlju. Razumljivo mi je da ljudi ne žele prodavati zemlju, ali teže mi je shvatiti zašto Vlada, koja ima adekvatno zemljište, ne razmišlja o dugoročnoj koncesiji. Ne moramo biti vlasnici zemlje, želimo raditi na njoj i otvarati nova radna mjesta.

U Hrvatskoj se priča da planirate uložiti i u dolinu Neretve, točnije u Ljubuški. – Ne znam odakle je došla ta informacija i tko ju je plasirao. Bio sam zaprepašten kada sam vidio novinske članke jer nemamo nikakve planove za ulaganje u taj projekt. U ovom trenutku uopće nemamo planove za širenje proizvodnje hrane u toj regiji jer smo već sada dobro pozicionirani i radimo samo na povećavanju postojećih kapaciteta, npr. u Glini.

Koliko ljudi sveukupno zapošljava Grupa Hipp, na kojim ste tržištima prisutni i koliki je godišnji promet Grupe? – Sve zajedno imamo više od 2000 zaposlenih. Sjedište Grupe je u Njemačkoj, a tvornice su Austriji, Švicarskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Ukrajini i Rusiji. Najveće tržište je Europa, posebice Njemačka, u kojoj napravimo oko 50 posto godišnjeg prometa. Preostalih 50 posto je izvoz, od čega polovica odlazi u Zapadnu, a druga polovica u Istočnu Europu. U Aziji ostvarujemo manji dio prihoda i to smo tržište probili prije desetak godina. Prisutni smo u Vijetnamu, Tajvanu, Filipinima i Kini. Godišnji promet na razinu Grupe iznosi oko 800 milijuna eura.

Koju površinu obrađujete i koliko kooperanata radi za vas? – Radimo s oko 6000 kooperanata, koji za nas na godinu obrade od 15.000 do 20.000 hektara površine. Trudimo se što više osnovnih sirovina proizvesti u Europi, posebice u Austriji i okolnim zemljama, a mlijeko pretežno dolazi iz Njemačke. Na godinu nam je potrebno više od sto milijuna litara mlijeka.

Koliko banane uvozite? – Na godinu oko 10.000 tona. To je vrlo važan posao za nas i za lokalnu indijansku zajednicu koja se bavi bananama u Kostarici jer je uz naše zaseđe vezano oko 10.000 ljudi.

Sve vaše banane uzgajaju se u Kostarici. Kako možete biti sigurni da su organski uzgojene i da nema genetskih manipulacija? – U Kostarici imamo vlastite zaseđe koji su tamo već dvadesetak godina. Kada smo prvi put sklopili posao s lokalnim farmerima, odmah smo počeli proces certificiranja i to s tijelima iz Europske unije. Svakog tjedna kupujemo svježe banane, kontroliramo proizvodnju i savjetujemo kooperante.

Kad ste počeli uzgajati organsku hranu i zašto ne uzgajate konvencionalnim metodama? – Moj djed bio je blizak prijatelj sa švicarskim znanstvenikom Hansom Müllerom, koji je razvio principe organske proizvodnje i osnovao organski pokret pedesetih godina prošlog stoljeća. Müller je uvjerio djeda da je organski pristup najbolji za proizvodnju hrane, ali i zaštitu i očuvanje okoliša. Već u šezdesetim godinama krenulo se u organsku proizvodnju povrća, koje je ubrzo uvršteno i naš standardni asortiman. Početkom devedesetih godina sva naša hrana počela se uzgajati organski. Sada cijela naša obitelj dijeli istu filozofiju. U našim hladnjacima nama ničega što nije organski uzgojeno. Takva je i naša dugoročna razvojna filozofija. Naravno da se želimo proširiti i zauzeti što više tržišta, ali istovremeno smo svjesni odgovornosti prema zaposlenicima i strogim metodama proizvodnje.

U čemu se razlikuje uzgoj na vašim poljima u odnosu na konvencionalna? – Na istoj se parceli svake godine uzgaja druga kultura. U petogodišnjem ciklusu na jednom komadu zemlje uzgajaju se pšenica, ječam, raž, povrće i djetelina.

Zaključno, možete li hrvatskim poljoprivrednicima objasniti zbog čega je važan organski uzgoj hrane? – Prvo i osnovno, ako je vaša hrana organski uzgojena, dobit ćete najdraviji i najčišći mogući proizvod. Drugo, na taj način štitimo vlastiti okoliš o lošeg utjecaja raznih toksičnih kemikalija. Tako pak, mislimo na budućnost i djecu koja će jednog dana obrađivati zemlju. Treće, ali ne i najmanje važno, organski uzgoj može biti vrlo profitabilan za poljoprivrednika. Organska hrana daleko je profitabilnija od konvencionalne i, kao što sam rekao, svakom proizvođaču nudi golem izvoznog potencijal. To je posebno važno za hrvatske poljoprivrednike, kojima bi organska hrana mogla biti specijalnost kojom će osvajati strana tržišta jer na tržištu konvencionalne hrane imaju snažnu konkurenciju u velikim kompanijama.