Interdisciplinarna znanja

Tehnologije slijedimo bez obzira na cijenu, ali u organizacijsko i upravljačko znanje malo je tko spreman ulagati. Primjeri sa zagrebačkoga medicinskog i građevinskog fakulteta iznimke su koje potvrđuju to pravilo.

Da bi zdravstvene ustanove vodili stručnjaci s upravljačkim sposobnostima koji primjenjuju nova znanja i nove tehnologije, 2001. uveden je poslijediplomski specijalistički studij Menadžment u zdravstvu na zagrebačkom Medicinskom fakultetu. Njegovo uvođenje ocijenjeno je neophodnim jer jedan je od glavnih razloga za napredak medicine u zadnjih 30-ak godina. Naime, kliničko upravljanje, upravljanje bolestima i upravljanje ishodima bit su modernoga zdravstvenog procesa i nisu samo administrativni ili financijski ‘dodatak’ medicini, ističe Stjepan Orešković, redoviti profesor na Medicinskom fakultetu i direktor centra Svjetske zdravstvene organizacije.

Naši studenti menadžmenta dolaze iz Hrvatske, ali i susjednih zemalja. U upravljanju nadzorom epidemije HIV-a obrazovali smo do sada 1300 studenta iz 85 država. Upravljanje strukturama: bolnicama, krevetima ili brojem liječnika, dio je zdravstvenog menadžmenta već 40 godina, a procesima se upravlja već 25 godina. Sada je fokus na upravljanju ishodima. U praksi nedovoljno pratimo moderne trendove jer imamo tradicionalni problem s razumijevanjem važnosti modernog upravljanja u politici, znanosti i gospodarstvu. Nismo pod utjecajem anglosakonske tradicije usmjereni na rezultate i procese u upravljanju, definiranju i delegiranju odgovornosti, timskom radu, definiranju ciljeva i provjeri rezultata – kaže Orešković.

Za uspostavu takvog studija, dodaje Orešković, potrebno je okupiti sve vrhunske medicinske i javnozdravstvene stručnjake koji imaju svijest o važnosti upravljanja u medicini i zdravstvu. Važno je i povezati se s vodećim svjetskim institucijama. Cijena je specijalističkog studija 35 tisuća kuna, što je šest do sedam puta jeftinije od studija u Londonu, koji je najtraženiji u Europi. Orešković smatra da s tehnologijama u zdravstvu gotovo ne zaostajemo i ponegdje razinom dostupnosti broja vrhunskih tehnologija i aparata nadmašujemo vrlo bogate zemlje. Čak smo u individualnim kliničkim i pretkliničkim znanjima umnogome ukorak sa svijetom. No u organizaciji sustava i upravljanju njime, prema Oreškoviću, nalazimo u 1990. uspoređujemo li se s Kanadom, Irskom ili Australijom. Tek sada se u Hrvatskoj počelo razmišljati o elementima upravljanja strukturama i procesima u nekim segmentima – pokušaju definiranja master plana bolnica i uvođenju smjernica za upravljanje tijekom liječenja, pri čemu upravljanje ishodima gotovo da ne postoji.

Tehnologije slijedimo bez obzira na cijenu i katkad nauštrb poreznih obveznika, ali nismo spremni ulagati u organizacijsko i upravljačko znanje. Aparati koje smo platili nekoliko milijuna eura iskorišteni su ponekad 25 posto vremena, a ponekad nisu ni instalirani. Zato iz investicija ne dobivamo povrate, zbog čega je zdravstvo u nesagledivim gubicima, što može potopiti javne financije i ugroziti ukupnu konkurentnost privrede. U posljednje vrijeme postoje znatni pomaci i sve više stručnjaka razumije kako je organizirana svijetna medicina, ali nismo to uspjeli prevesti u sustav. Ne čujemo poruke vodećih svjetskih ekonomista poput Michaela Portera, koji tvrde da bi zdravstvo u Hrvatskoj povezano s turizmom moglo biti najkompetitivnija grana ekonomije. Imamo sve faktore konkurentnosti od znanja, tehnologija, cijena i lokacije na vrhunskoj razini i to sada treba pretvoriti u jedinstven proizvod i sustav kojim se moderno upravlja – naglašava Orešković.

Nažalost, postoji raskorak između onog što akademika zajednica nudi i potreba gospodarstva, a Mariza Katavić i Tihomir Hunjak još nisu uspjeli pronaći najučinkovitiji način dobivanja direktnih informacija o potrebama gospodarstva. Nastoje ih stoga prepoznati sami, pa odlaze na stručne skupove gospodarstvenika i prezentiraju studij MBACon. Uključuju također renomirane gospodarstvenike u recenzentske postupke, oni su i u savjetu studija te stalno komuniciraju s mjerodavnim ministarstvom u čijem su djelokrugu sustavi za koje obrazuju stručnjake.

MBACon dodatna je izobrazba u poslovnom upravljanju za diplomirane inženjere građevinarstva, arhitekture, strojarstva ili srodnih tehničkih fakulteta, kao i za one kojima temeljno obrazovanje nije iz graditeljstva, ali već dulje rade u tom području. U svremenom graditeljstvu inženjer je sve rjeđe individualac kojem je precizno definiran radni zadatak, već u pravilu djeluje timski, kao član ili voditelj tima, a za te uloge nužna su interdisciplinarna znanja koja nisu sadržaj tradicionalnih inženjerskih kurikula. Sve više graditeljskih stručnjaka svjesno je potrebe dodatnog obrazovanja jer donošenje pravovremenih odluka u uvjetima neizvjesnosti, nedostatka vremena, novca i informacija zahtijeva znanja koja oni nisu stekli u svom redovnom obrazovanju. Već 1998. na Građevinskom fakultetu u suradnji s Ekonomskim fakultetom započeli projekt multidisciplinarnoga i interdisciplinarnoga MBA studija. Studij je bio sufinanciran iz projekta TEMPUS Europske unije pa su zahvaljujući toj potpori u izvedbi gotovo svakog predmeta bili uključeni i nastavnici britanskih sveučilišta i Tehničkog sveučilišta u Münchenu, s kojima surađujemo i danas – navode Katavić i Hunjak.

Uvjet za upis na MBACon dvije su godine rada u struci, a školarna za studij od četiri semestra iznosi 12 tisuća eura. Inače, istraživanja pokazuju da završeni MBA-ovci u Hrvatskoj imaju prosječno 36 posto veću plaću u odnosu na VSS, istaknuli su Katavić i Hunjak. S tim se studijem uopće ne kaska za svijetom jer u Europi samo tri sveučilišta obrazuju građevinske inženjere za poslove menadžera. U školarninu su uključeni nastavni materijali i najnovija literatura iz svih predmeta na hrvatskom ili engleskom jeziku. Za polaznike je osiguran besplatni smještaj u Poslijediplomskom središtu Dubrovnik Sveučilišta u Zagrebu, a tu su i putni troškovi i smještaj nastavnika iz Hrvatske i inozemstva. Katavić i Hunjak smatraju da bi besplatno specijalističko obrazovanje bilo još veća zabluda od mita o besplatnom obrazovanju jer se od takvih programa očekuje da pridonose povećanju poslovne uspješnosti polaznika, što se najdirektnije mjeri povećanjem profita koji će ostvarivati nakon što nauče nešto novo.