Inspektori će kod ugostitelja uvijek naći razlog za kaznu

Malo sam proteklog vikenda ljenčario u jednom mjestašću na našem Jadranu, a s obzirom na to da znam tamošnje vlasnike kafića, ispričali bi mi svoje doživljaje, tko je s kim bio sinoć, tko je potrošio, a, Boga mi, prepričali su mi i dogodovštine s inspektorima. Još uvijek se brencu na pojavu inspektora, ali ipak je, vele svjedoci, manje straha nego lani kada su skakali kao iz katapulta nakon što bi im javili da je inspektor u susjednom kafiću.

Ipak, navedoh, brencu se jer znaju da im inspektor može naći nešto što nisu napravili kako treba ili su to potpuno zanemarili. S druge strane, skužili su i taktiku inspektora. Prije polaska u inspekciju inspektori se okupe i poput nas novinara kada na kolegiju predlažemo teme, tako i oni predlažu na koji će način doskočiti poduzetnicima, u ovom slučaju ugostiteljima.

Tako su lani, pričaju mi u tome malom mjestašću, inspektori zadovoljno tržali ruke naplativši brojnim ugostiteljima, uglavnom kafića, kazne zbog toga što nisu imali toplu vodu u zahodu. Da je to bila strateška točka koju su inspektori nastojali osvojiti zaključili su vlasnici kafića kada su prepričavali jedni drugima što im se dogodilo. Najprije su tražili određene stvari i preko toga samo letimice prelazili vidljivo ne mareći za to, a onda su ugostitelje pitali imaju li toplu vodu. Kazne su se lupale. Bilo je još sličnih akcija, ali ove su godine na taj način inspektori to češće prakticirali. Tako se barem čini mojim sugovornicima.

Da ponovim, ove su godine ugostitelji manje nervozni na invaziju inspektora, popravili su neke stvari zbog kojih su bili lani kažnjeni, ali kako država i dalje treba novac, inspektori su morali pronaći nove strateške točke za nanošenje (novčanih) gubitaka ugostiteljima. Jedan od zanimljivijih primjera kako će lako pronaći pogrešku ugostiteljima bio je nepoštovanje obveze vlasnika objekata da imaju ormariće za odlaganje odjeće za zaposlene kada dođu na posao. Objektivno rečeno, pogotovo u kafićima, malo tko to ima i to su inspektori znali kada su se odlučili za tu akciju. U mjestašću u kojem sam ja bio svi su ugostitelji dobili kaznu jer nitko od njih nije predvidio da mora imati taj ormarić. ‘A ko bi se toga sitija, e’, priča mi jedan zanimljivi sugovornik dok se smijemo na te dosjetke inspektora.

Drugi se pak svojim potezom nasmijao još jednoj akciji inspektora. Naime, također ovog ljeta, banuli su u naše mjestašće i nakon što su letimice prešli preko određenih stvari pitali su zašto zaposlenici ne nose pločicu na odijelu sa svojim imenom. Pogadoate, nitko nije imao pojma o tome, pa su inspektori opet lupili kazne za veliku većinu ugostiteljskih objekata (ne samo kafića) i zadovoljno tržali ruke.

Nemajući kuda, ugostitelji su se bacili na posao da i to srede, a moj duhoviti sugovornik našao je način da ispunio formu i da se nasmije ‘dušmanima’, kako ih je nazvao. Istrgao je listove papira iz bilježnice, i to ne onako da je uzeo ravnalo ili škare da budu ravn, nego je to uradio rukom tako da je bilo raznih oblika papira. Na njih je lupio pečat i običnom grafitnom olovkom napisao ime konobara, lijepo to plastificirao i sve zajedno zakačio konobarima za odijelo štipaljkom za rublje. Moram reći da je to ljudima bilo baš fora.

Naravoučenije: ljudi, pazite se nove taktike inspektora. Sve češće traže točno određene stvari za koje su sigurni da ih većina nema.

Dva su problema vezana uz inspekcije. Prije svega, zašto inspektori moraju odmah novčano kažnjavati ugostitelje zbog (nazovimo ih) banalnih propusta kao što je nenošenje pločice na odijelu s imenom konobara ili zato što konobar nema ormarić da ostavi odijelo kad dođe na posao. Bilo bi mnogo korektnije kada bi inspektori zbog takvih propusta upozorili ugostitelje, a da im tek drugi put, ako to ne isprave, odrede i veću kaznu.

Drugo se tiče praktičnog problema ugostitelja i malih poduzetnika. Oni nemaju pravnu službu, a moraju pratiti propise. Objektivno, nemaju ljudi vremena za takve stvari, pogotovo jer je često riječ i o propisima za koje se čini da nemaju izravne veze s djelatnošću, a i zbog toga što se vrlo često mijenjaju. Pa tko će to sve pratiti?! To bi inspektori morali imati na umu.