U svom nedavnom napisu upozorio sam o štetnosti preuređbe infrastrukture za kvalitetu za hrvatsko gospodarstvo, njezino međunarodno poslovanje i odnos prema EU, a koja bi nastala spajanjem institucija Hrvatskog zavoda za norme (HZN), Državnog zavoda za mjeriteljstvo (DZM) i Hrvatske akreditacijske agencije (HAA). Naglasio sam i opasnost koja nam prijeti od neznanja odgovornih osoba, a završno sam istaknuo čuđenje zbog hrvatske šutnje.
Ipak, javio mi se odmah dr. sc. Zdenko Franić i upozorio me da je na moguću štetu od spajanja institucija upozorio i predsjednika Republike Hrvatske dr. sc. Ivu Josipovića. Zatim mi je dr. sc. Marijan Andrašec, bivši ravnatelj tih institucija i moj suradnik u organiziranju današnje, suvremene infrastrukture kvalitete, dostavio kopije svojih izvrsno argumentiranih pisama s kojima je na štetnost spajanja tih institucija upozorio predsjednika države, predsjednika Vlade RH i predsjednika Sabora RH. Nakon nekoliko dana uslijedilo je i pismo prof. dr. sc. Štefice Cerjan Stefanović, predsjednice udruženja CROLAB, koja je predsjedniku Vlade RH u ime gotovo dvije stotine ovlaštenih hrvatski laboratorija uputila otvoreno pismo i upozorila na štetnost zamišljene integracije.
Javili su se i brojni stručnjaci iz industrije predlažući da Hrvatsko društvo za sustave organizira savjetovanje o očuvanju postojećeg sustava i o odgovornosti pri izboru mjerodavnih osoba na čelo institucija infrastrukture za kvalitetu.
Potkraj srpnja nazvao me je i ravnatelj Hrvatskog zavoda za norme Miran Škerl i izrazio žaljenje što sam ga u svome napisu naveo kao odgovornu osobu, jer on je navodno radio na projektu integracije prema uputi njemu nadležne osobe. Predložio je da se sastanemo kad se vrati s godišnjeg odmora i da mi se predstavi kao stručnjak (u što sam u svome napisu posumnjao, premda je štoviše kao pravnik radio i na europskim projektima).
