Budući da će zarada od prostitucije u zemljama EU biti sastavni dio nacionalnih BDP-a, ta je tema došla i na naslovnicu britanskog The Economist, koji je istražio kako nove tehnologije zauvijek mijenjaju najstariji zanat.
Primjerice, njemačka aplikacija Peppr nudi listu najbližih prostitutki u Berlinu, njihove fotografije, fizičke karakteristike i cijene usluga te mogućnost bukiranja termina. Danas postoji protok informacija između kupca i prodavatelja usluga i njihova provjera. S godinama pada broj radnih sati prostitutki zbog krize, a snizile su se i cijene usluga, posebice u bogatijim gradovima gdje se doseljavaju imigranti.
Prosječna cijena sata provedenog s prostitutkom 2006. godine iznosila je oko 340 dolara, a 2014. 260 dolara. Brojne djevojke noći ulažu u online poslovanje, no dio njih će usluge i dalje prodavati putem posrednika. Prema riječima jedne prostitutke iz Velike Britanije, ona 10 posto zarade ulaže u print-oglašavanje, dok je internet stoji još više jer je online konkurencija veća, a povrat ulaganja niži.
U posljednjih deset godina broj licenciranih erotskih klubova u Nizozemskoj prepolovio se, a porastom online prodaje usluga očekuje se rapidniji pad. Online seks industriju vlade zemalja teže kontroliraju i reguliraju. Irsko je zabranila oglašavanje seksualne industrije još 1994. godine, međutim ta prohibicija nije postigla gotovo ništa.
Uvijek će postojati ljudi koji iz nekog razloga žele kupovati seksualne usluge, a što je plaćeni seks dostupniji i diskretniji, više će ga ljudi kupovati.
