Godine 2007. Belgijka Genevieve Lhermitte punila je novinske stupce nezamršćenim zločinom: svoje je petero djece ubila kuhanjskim nožem. Psihički nestabilna Lhermitte za svoj je zločin krivila nezdravo životno ozračje u trokutu ovisnosti sa suprugom Marokancem i bogatim liječnikom koji je s obitelji živio kao svojevrstan mecena. Pet godina potom, inspiriran slučajem, Joachim Lafosse snimio je ‘Izbezumljenost’ ponudiši odgovor na pitanje – kako je do takvog zločina uopće moglo doći?
Film započinje scenom u bolnici, gdje očajna protagonistica Murielle osoblje moli da djecu sahrane u Maroku, domovini njihova oca. Nakon toga se vraća unatrag razmotavajući proces od Muriellina zaljubljanja u mladog Mounira, preko useljavanja s njegovim zamjenskim ocem Andreom, do rasta tenzija na putu do konačnog čina.
Lafossea više od psihologije skiznuća u ludilo zanima njegova politika, hijerarhija unutar trokuta i opresija koja Murielle gura preko ruba, Andreov naglašeni seksizam, kao i arogancija bijeloga kolonizatora i tretiranje Mounira kao vlasništva. Unatoč potenciranju pretjerane pasivnosti glavne junakine, ‘Izbezumljenost’ je odvažan film čija poruka o gubitku slobode djeluje itekako živo, ne tek kao politički pamflet.
