Prinosi po hektaru paulovnije, uz odgovarajuću brigu i navodnjavanje, garantiraju povrat investicije u roku kraćem od sedam godina, kada se dobiveni proizvod koristi kao drvna sječka.
Ponajprije se koristi u drvenoj industriji, građevinarstvu, brodogradnji, za proizvodnju namještaja… Najzanimljiviji i komercijalno najvažniji segment jest korištenje paulovnije za proizvodnju biomase, što je postao globalni svjetski trend. Cijenu paulovnije definira količina narudžbe. Postoje cjenovni razredi, recimo da je za narudžbe veće od 10 tisuća komada cijena sadnice tri eura. Prinosi po hektaru, uz odgovarajuću brigu i navodnjavanje, garantiraju povrat investicije u roku kraćem od sedam godina, kada se dobiveni proizvod rabi kao drvna sječka. Svake dvije godine na mjestu gdje se stabljika odreže formira se nova te nema potrebe za presađivanjem. Trenutačno ne postoji kultura koja ima veći prinos po hektaru zemlje.
Daljnjim ulaganjem te pretvaranjem sječke u pelete vrijeme povrata investicije znatno se smanjuje, a najisplativiji dio nastaje kada se gradi kogeneracijsko postrojenje gdje se proizvodi struja za prodaju, a kao gorivo se isključivo koristi drvena sječka paulovnije. U samom procesu proizvodnje struje oslobađa se toplina koja je idealna za dodatno sušenje viška drvne sječke te pretvaranje sječke u pelete. Kao ilustracija, trenutačna je otkupna cijena drvne biomase (sječke) topole ili hrasta, vlažnosti od 40 do 50 posto, minimalno 40 eura po toni. Od nje se prave peleti čija je cijena između 130 i 150 eura po toni. Najveći su trošak kod proizvodnje peleta energenti, a budući da je paulovnija suha jer ima oko 20 posto vlažnosti, troškovi proizvodnje peleta nisu veći od 30 eura.