Javna uprava ubrzano se urušava, ali još je jaka u otporu promjenama. Frontalni napad nema izgleda. Treba odabrati jedno ministarstvo i naći nesalomljivog ministra da izvede ‘pokaznu vježbu’.
‘Ma to je najsigurnije! Ako nemaju osiguranu lovu pa se poslije pokaže da nisu mogli zatvoriti konstrukciju, možemo imati problema što smo ih podržavali. Čuvajmo svoje fotelje’, kao da ih čujem kako govore.
Budalaština sa 100-postotnim izvorima financiranja najbolji je primjer u kakvom je stanju državni aparat. Nije stvar samo u potkupljivim, nestručnim i lijepim službenicima na terenu. Kaos počinje od trenutka pisanja zakona. Koji sa svim budalaštinama prođe vladine koordinacije, sjednice vlade i Sabor…
Priča mi jedan poduzetnik da je slučajno došao do čovjeka iz jednog ministarstva koji je pisao zakon u kojemu se našla potpuna nelogičnost. Čovjek je na kavi lakonski objasnio da se moralo raditi na brzinu i da što diže graju. ‘Pa promijenit ćemo tu odredbu za nekoliko mjeseci.’ Nije razumio da je poduzetniku propao posao od nekoliko milijuna kuna i da je na rubu poslovnog i osobnog bankrota zbog diletanata koji pišu i tumače zakone.
Svaki dan u javnost stižu primjeri nebuoloza državnog aparata. Osim te iz Zakona o strateškim investicijama, ovih dana javio se poduzetnik iz Splita kojemu ne dopuštaju otvaranje hostela na brodu. Podnio je kaznene prijave protiv birokrata koji mu uništavaju projekt ‘jer brod ne može imati dvostruku namjenu’. Od konstatiranja da se državna administracija definitivno raspadala po šavovima nema mnogo koristi. Korisno bi bilo promisliti što bi bilo rješenje.
S obzirom na to da su iz SDP-a upravo poručili kako neće ići u reforme koje bi mogle umanjiti broj glasova Ivi Josipoviću u utrci za drugi predsjednički mandat, iz Banskih dvora ne treba očekivati nikakav suvisao prijedlog. Također, nekorisni su prijedlozi salonskih ekonomista da treba ‘odlučnije ići u strukturne reforme’ javne uprave. Za to nema političke snage, volje, a ni znanja.
