Riješite se negativnog stresa pozitivnim

Prije nekoliko godina išli smo na rafting na rijeci Uni. Dočekali su nas momci iz Bihaća, podijelili u ekipu, strpali u čamce, objasnili nam kako se ponašati u određenim situacijama i krenuli smo lagano niz krajsku ljepoticu. Bilo je to baš neko vrijeme pritiska na poslu, nemogućih rokova, pa je izgledalo kao da ti ništa ne može odvuci misli od tih obveza. No team building ne služi samo za to da se kolege bolje upoznaju izvan poslovnog okruženja, nego donosi i uzbuđenje, adrenalin, skretanje misli s jednog problema na posve drugi, primjerice, kako ćeš savladati sljedeći slap. Tako ono što je nekada ‘pokrivao’ sindikalni izlet, druženje zaposlenih uz jelo, piće i malo natjerivanja lopte, nije promijenilo samo ime nego i sadržaj i svrhu. Team building jednu vrstu stresa, onu negativnu s posla, poništava pozitivnom, uzbudljivom igrom koja nas stavlja pred sasvim drugačiju vrstu izazova.

Rafting na Uni bio je baš takav. Uz pomoć koordinatora savladavali smo slapove, neke i nismo uspjeli pa bismo se prevrnuli u hladnu Unu, smijali se onima u drugim čamcima kada se prevrnu, a najuzbudljiviji trenutak bio je kada smo se približavali jednom većem slapu i kada su nas pratitelji pitali želimo li ga zaobići ili želimo preko njega i prevrnuti se. Naravno, izabrali smo prevrtanje, a naši su nam domaćini objasnili na koji ćemo to način uraditi. Konfiguracija slapa bila je takva da smo morali izabrati način na koji ćemo se prevrnuti jer bismo se ionako prevrnuli. Postojala je opasnost i od ozljeda, pa su nam objasnili kako to učiniti bez opasnosti – oni koji su na lijevoj strani čamca u trenutku pada niz slap morali su se nagnuti unazad, a oni na desnoj strani unaprijed tako da se čamac može prevrnuti na točno određenom mjestu ulijevo te da svi zajedno pljušnemo u vodu i zaronimo. To smo morali uraditi na komandu, a kako se slap bližio, uzbuđenje je raslo. U trenutku kada je polovina čamca već prešla slap te se počeo naginjati prema dole, izdana je komanda ‘sad’ i uradili smo točno prema uputama. Prosuli smo se po vodi, zaronili duboko i odmah razbježali da se ne bismo sudarili pod vodom i nakon toga izronili. Baš je bila fora. A onda smo do kraja plovili mirnim dijelom uživajući u okolnoj prirodi. Sve skupa trajalo je oko četiri sata.

Osim na Uni poznat je i rafting na Cetini, samo nekoliko kilometara udaljenoj od mora, u neposrednoj blizini staroga gušarskoga grada Omiša. Plovio se na dužini od 12 kilometara, također oko četiri sata, a kako pričaju oni koji su to doživjeli, prolazi se kroz usjekte, slapove i brzace i završava se u Radmanovim mlinicama. Svjedoci kažu da je čudesna ta razlika u prirodi između reljefa u Dalmatinskoj zagori i one samo nekoliko kilometara udaljene Jadranske obale. Sjajan je i rafting na rijeci Zrmanji, koja izvire na Plješevici i završava u moru u Novigradu. Vele da su je ljubitelji raftinga nazvali ljepoticom i zvijeri, jer je za vrijeme visokih vodostaja jedna od najboljih rijeka za rafting u ovom dijelu Europe. S druge strane, kažu na portalu f-zrmanja.com, ta je rijeka sa svojom pritokom Krupom tijekom ljeta mirna i spokojna te lagano nosi posjetitelje kroz očaravajući krajolik.

Mnogo je takvih mjesta u Hrvatskoj koja su skrivena od pošasti masovnog turizma. Ta su odredišta otvorena ponajprije ljubiteljima opuštanja i aktivnog provođenja vremena u prirodi i spremno dočekuju goste bilo da ih posjetite na jedan dan ili ostanu koliko ih volja. Jedna od takvih destinacija je Pustolovno-izletnički centar Rizvan City, u srcu Like, nedaleko od Gospića. Goran Šuper iz turističke agencije Adria Velebitica kaže da nude mnoštvo zanimljivih aktivnosti. Oni željni puštanja mozga na pašu mogu uživati u paintballu, šumskom adrenalinskom parku, zip lineu, stijenama za penjanje, divovskoj ljuljački, streličarstvu, strelaštvu, ljudskom stolnom nogometu, urnebesnoj olimpijadi, timskom kuhanju, safariju na četverokotačima itd. Izvan centra pak oni koji uživaju miješati brzine mogu otići na safari teren.