Mnogi su primjeri pokazali da je bolje unutar kompanije izdvojiti tvrtke koje generiraju novac od onih koje su u tome slabije. Tako se menadžeri mogu usredotočiti na svoj zadatak, a ne da ljubomorno gledaju na kolege u rastućim jedinicama. No takvu odluku nije sasvim jednostavno donijeti.
Ameički Gannett Corporation najavio je nedavno izdvajanje svojih tiskovina (USA Today i 80 drugih novina) od drugih medijskih tvrtki (TV kanala, Cars.com-a i drugih internetskih tvrtki). Razdvajanja poput toga zadnjih dvadesetak godina postala su učestala, a logika u pozadini obično je očigledna čak i laiku. Izdvajanje se, naime, može opravdati financijskim modeliranjem oko relativne profitabilnosti i rasta sastavnih jedinica, objašnjava Andrew Campbell, direktor Ashridge Strategic Management Centra iz Londona i koautor knjige ‘Strategy at the Corporate Level’.
Razdvajanje daje tvrtki veću fokusiranost ili mogućnost rasterećenja jedinica koje imaju slabašan rast. Iako i laik može shvatiti razloge za te korporativne ‘rastave’, okviri i ideje koji čine teoriju strategije neće vam pomoći pri razmatranju: pokrenuti raspad ili ipak ne. Naime, prema danas dominantnoj teoriji strategije odluka će se prije svega temeljiti na razmatranju resursa (resource-based view, RBV). Prema toj teoriji resursi koje tvrtka posjeduje odredit će hoće li razdvajanje biti uspješno ili ne. Strateško odlučivanje, dakle, ovdje je svedeno na izgradnju ili iskorištavanje resursa. Resurse pak teorija definira kao sredstva koja omogućuju tvrtki da stvori dobru zaradu. Da bi se to dogodilo resurs mora biti: vrijedan kupcima ili omogućiti stvaranje nečeg što je vrijedno za njih; rijedak, što znači da nije u rukama većine konkurenata; i težak za kopiranje ili zamjenu.
Resursi koji zadovoljavaju te uvjete sposobnosti su ili znanja razvijeni tijekom vremena i stoga ih je teško prenijeti ili dokumentirati. Ali oni također mogu uključiti imovinu ili patente, brendove ili ugovore.
Kako pregled resursa objašnjava odluku o podjeli tvrtke na dva dijela? Da bismo to razumjeli, polazimo od uvjerenja da izdvajanje tiskanih od drugih medija ili stvara novi resurs ili tvrtki olakšava iskorištavanje postojećih resursa. Ovdje se čini očitom da se time ne stvaraju novi resursi, ali manje je vidljivo kako će cijepanje omogućiti menadžerskim timovima bolje iskorištavanje postojećih resursa. Zato je takve odluke teško objasniti samo pomoću resursa. Osim toga ako imate više resursa podrazumijeva se da treba razviti strategiju za izgradnju i iskorištavanje svih njih. A to opet ne objašnjava zašto bi možda bilo pametno da se usredotočite na neke resurse, a neke izdvojite.
Glavna zamjena toj teoriji je škola pozicioniranja (Positioning School), koja tvrdi da uspjeh ovisi o pozicioniranju poslovanja na profitabilnom tržištu, gdje ima ili može steći konkurentska prednost. Nažalost, ni ona ne objašnjava odluku o razdvajanju. U slučaju Gannetta cijepanje posla ne mijenja položaj nijedne od razdvojenih jedinica. Print i dalje ostaje neprivlačan tržištu, a ostali mediji i dalje su na atraktivnom tržištu, ali ne mijenjaju se njihove konkurentske prednosti.
