Zapad nije zanimalo vježbanje džihada u Središnjoj Bosni

Dvadeset godina poslije srednjobosanski model širenja džihada još nije pravosudno raspleten. Ali tvrdnje iz amaterskih videosnimki tamošnjih islamskih boraca više nisu smiješne. Danas izazivaju jezu i u Downing Streetu i u Bijeloj kući.

Hrvata – ‘nevjernika’ u Miletićima ili poslije u drugim hrvatskim selima Središnje Bosne, je li sudjelovao u vojnom osvajanju crkve u Gućoj Gori s jasnim islamičkim rukopisom, jesu li postojale i kakve su bile njegove veze s britanskim obavještajnim službama, na koje, primjerice, upozorava bivši pakistanski predsjednik Pervez Musharaff. Naime, počevši baš od maloga srednjobosanskog sela Miletić na padinama Vlašića, u dvije godine – od 1992. do 1994. – u Središnjoj Bosni predstavljen je cijeli model budućeg islamičkog djelovanja s krajnjim ciljem osvajanja Zapada.

Pretežno katolički Miletići bili su selo iznad pretežno muslimanskog Mehurića, sela u kojem je 1992. otvoren prvi logor za vojnu obuku džihadista u Europi. Ondje su bin Ladenovi borci okupljali strane i domaće dobrovoljce podučavajući ih džihadu i motivirajući ih na bitku za osvajanje svijeta. Miletiće je, dakle, trebalo eliminirati. Selo je napadnuto i zauvijek ispražnjeno klasičnom metodom terora – obrednim ubojstvom četvorice nenaoružanih mještana Hrvata. Strani su dobrovoljci u Središnjoj Bosni snimili sate i sate videomaterijala koji će poslije iskoristiti za promidžbu džihada na Zapadu i u kojem su otvoreno iznosili motive i ciljeve svoje borbe. No nitko ih nije doživljavao ozbiljno.

I ogledni i njima važni ritual osvajanja crkve u Gućoj Gori te njezino pretvaranje u džamiju zapadnom oku nije izgledalo simbolično ni zanimljivo. Sve ono što smo poslije gledali kao aktivnosti Al-Qa’ide i srodnih terorističkih mreža ili danas ISIS-a demonstrirano je tada u Središnjoj Bosni: otmice, dekapitacije, vjerski preodgoj muslimana, prisila kršćana na promjenu vjere, katkad čudno ponašanje Zapada, poglavito britanskih službi koje su bile prisutne na terenu i sve to pokušale zataškati. Zbog toga je do danas ostalo nepoznato i djelovanje Omara Saeeda Sheikha u Središnjoj Bosni i djelovanje drugih svjetski poznatih džihadista.

Dvadeset godina poslije srednjobosanski model širenja džihada još nije pravosudno, a koliko je javno poznato – ni analitički raspleten. Ali tvrdnje iz amaterskih videosnimki tamošnjih islamskih boraca više nisu smiješne. Irački ISIS i srodne organizacije danas izazivaju jezu i u Downing Streetu 10 i u Bijeloj kući, njihovih sljedbenika na Zapadu sve je više i među muslimanima i među konvertitima poput naše Irenice. Zapad se zbog političke korektnosti i dalje pravi da ne razumije. No ako se taj Zapad ni danas nije u stanju popeti do avetinski praznih Miletića, otvoriti slučaj i otvoriti oči, pitam se što može učiniti u Iraku, Siriji… Čuditi se i pucati nasumce.