Izborni status quo

Rijetko se događa da protektor tako širokogrudno otvara prostor svojim strateškim suparnicima i da tako sustavno marginalizira svoje saveznike, Hrvate u BiH.

Naime, izborni je sustav nastao postdejtonskim inženjeringom takav i brojčani su odnosi postali takvi da hrvatska politička stranka ne može biti od bitnog utjecaja u Federaciji. Stoga je najpoštenija ocjena da se i nakon ovih općih izbora u BiH nastavljaju stari trendovi uz izborni status quo. Nespovijest izbornog sustava, nacionalnog sastava i nacionalne slike BiH takva je da se izborima u BiH taj status quo više i ne može promijeniti.

Izborni rezultati stoga su svakako dobra i očekivana vijest za turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana, koji već godinama tretira BiH kao najzadniju tursku provinciju. Drago je Erdoganu da najdodaniji mu bošnjački saveznik Bakir Izetbegović čuva turske stečevine dok se on deklarativno bavi ratom s ISIL-om kao član proameričke savezničke koalicije, a stvarno se koristi ISIL-om za istrebljenje Kurda i jačanje nove turske uloge gospodara Bliskog istoka. Premda, ni Zlatko Lagumdžija i Željko Komšić nisu mu bili loši saveznici, razbijajući i minorizirajući politički utjecaj glavnih bošnjačkih suparnika u Federaciji, Hrvata iz BiH, u formi koju su zapadnjaci tako od srca podržavali – formi tzv. građanske države. Ali upravo Bakir Izetbegović, sin rahmetli Alije, ona je izvorna linija koja jamči Erdoganu i njegovoj islamističkoj politici presudni utjecaj u BiH i na buduću bošnjačku politiku kada se nakon učvršćivanja turskih pozicija na Bliskom istoku ponovo okreće jačem pozicioniranju Turske u EU i strateški mu sklonom SAD-u. Plašit će ih ISIL-om, između ostalog i zato da bi još više ojačao Bakira. Erdogan je zadovoljan.

Izborni su rezultati svakako dobra i očekivana vijest i za ruskog predsjednika Vladimira Putina. Jest da mu je Dodik dosta drag, ali ni s Ivanićem ništa se ne mijenja. Republika Srpska ostaje najzadnija ruska provincija u srcu EU. Možda je čak i dobro da Ivanić odigra malo na (pro)europske karte, kao u prošlim mandatima Komšić i Lagumdžija na bošnjačkoj strani. Donosi novac, a odvlači pozornost.

Izborni rezultati očekivano su loša vijest za Hrvate u BiH, ali nemaju to kome reći. Dobili su člana predsjedništva kojeg su sami izabrali, Dragana Čovića. Tko će im u Bruxellesu ili Washingtonu povjerovati da se to nije dogodilo zato što su glasovali drukčije nego prošli put, već zato što je stvarni, nadstranački bošnjački liderstvo odlučilo ne nametnuti im svojega građanskoga kandidata, da otopi prigovore o nepravednom izbornom modelu i istodobno ojača svoju izvornu SDA-Izetbegović liniju. HDZ je najjači među hrvatskim strankama u BiH, ali je zbog izbornog sustava unaprijed lišen bitnog utjecaja u federalnom Parlamentu, gdje mu kao mogućnost ostaju samo sitne trgovine pozicijama i utjecajem.

Nove izborne pobjede u BiH uz produljeni status quo znače daljnje jačanje turskog i ruskog utjecaja i daljnje slabljenje europskog i američkog utjecaja u BiH, unatoč tome što je BiH formalno euroamerički protektorat. Rijetko se događa da protektor tako širokogrudno otvara prostor svojim strateškim suparnicima, što u izgradnji novoga svjetskog poretka Turska i Rusija svakako je u odnosu na EU i SAD. I da tako sustavno marginalizira svoje saveznike, što Hrvati u BiH svakako jesu. No to nikad nisu znali reći na pravi način niti ih je imao tko čuti.