Priče o posebnom tutorstvu EU nad Hrvatskom nisu izgledne. Prihvati li Vlada ekonomskoga gubernatora iz Bruxellesa u izbornoj godini, bilo bi to ravno priznanju da nema pojma što radi, koliko god bilo privlačno prebaciti neugodne mjere na nekoga drugog.
Baš kako su cinici i očekivali, jedina prava žrtva suslušavanja potencijalnih povjerenika nove Europske komisije u Parlamentu bila je Alenka Bratušek. Bivša slovenska premijerka koju je novi predsjednik Komisije, Luksemburžanin Jean-Claude Juncker zamislio na mjestu potpredsjednice za energetiku, nije dobila potporu Parlamenta. Šanse su joj od početka bile slabe zato što dolazi iz male zemlje, dan joj je iznimno važan resor i visoka pozicija, a izgubila je potporu svoje zemlje, odnosno nikad je nije ni imala. Bratušek je samu sebe ponudila Junckeru s još dvoje ljudi netom prije nego što je izgubila vlast i otišla u oporbu. Istini za volju, nije si ni sama pomogla neuvjerljivim nastupom pred Parlamentom, ali je bilo i lošijih kandidata od nje. Svi ostali prošli su bez većih problema, s tek po kojim glasnjim gundanjem.
Mimici najviša ocjena. Saslušavanja u Parlamentu, koji pojedinačno kroz odbore ocjenjuje kandidate za Komisiju i onda je na plenarnoj sjednici izglasava u cjelini, tako su ispala politikantska farsa u kojoj je Parlament pokazao mišiće samo na kandidatima bez snažne potpore neke od grupacija. Hrvatski kandidat Neven Mimica ostavio je najbolji dojam na prema ocjeni neovisnih konzultanta (hearings.digital-diplomacy.eu), koji su mu dodijelili najvišu ocjenu od svih povjerenika od 9,5.
U cjelini, komisija veterana europske politike Junckera bit će daleko ‘političnija’ od prošle dvije pod vodstvom Portugalca José Manuela Barroso, što je zapravo eufemizam za Komisiju neovisniju od Vijeća Europske unije, odnosno država članica. Barroso je u velikoj mjeri bio birokrat, a njegove dvije Komisije nerijetko ekstenzija najmoćnijih članica, najviše Njemačke, koja je posljednjih godina učvrstila poziciju najutjecajnije članice EU bez čijeg se kimanja ništa ne događa. Juncker bi to mogao promijeniti jer prvi put u povijesti EU predsjednik je izabran kao izravna posljedica izbora za Europski parlament, što mu, barem u načelu, daje snažniju legitimnost i veliku naklonost Parlamenta. Svoj tim od 27 povjerenika tako je i koncipirao predloživši iskusne političare, točnije četiri bivša premijera, osam specijalista za vanjske poslove, 11 stručnjaka u području financija i sedam ‘starih’ povjerenika. S takvom ocjenom slaže se i Marijana Petir, zastupnica u Europskom parlamentu, koja vjeruje da ‘Juncker ima za cilj ustrojiti Komisiju koja će funkcionirati kao europska vlada, a ne kao birokratizirani sustav’. Takav raspored ujedno i ukazuje na njegove prioritete u području gospodarstva i vanjskih poslova.
Junckerova klasterizacija. ‘Malim’ državama podijelio je niz utjecajnih resora i potpredsjedničkih mjesta koja u njegovoj konstrukciji nose daleko više težine nego je to prije bio slučaj. S druge strane, ‘velikima’ je podijelio uvjetno gledano slabija mjesta, zbog čega će buduća dinamika odnosa u Komisiji biti vrlo neizvjesna. Juncker je zamislio da sedam potpredsjednika nadzire nekoliko portfelja tematskih vezanih uz njihovo dodijeljeno područje i koriste se pravom veta za svaki neadekvatan prijedlog. To je ‘klasterizacija’ Komisije, odnosno preslagivanje resora u skupine s jasnim ciljevima na čelu kojih su potpredsjednici, s ulogom svojevrstnih filtara inicijativa prema Junckeru. Posebno važnu ulogu imat će Nizozemac Frans Timmermans, zadužen za smanjivanje birokratskih prepreka i desna ruka Junckera, koji će imati mogućnost veta na sve portfelje. Apsolutni naglasak je na gospodarskom rastu i zapošljavanju, za što će biti zaduženo čak sedmero ljudi pod vodstvom potpredsjednika Jyrki Katainen. Prema sastavu Komisije dojam je kako će na štetu hitnog poticanja europskoga gospodarstva ‘patiti’ neki drugi resori, smatra za stupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan.
