Otkazi u državnoj upravi! INSPEKTORI RADA PADAJU ZBOG SIGURNOSNE PROVJERE

ako je krenulo, Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) postat će glavni kadrovik u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava. Postoje razne ideje što učiniti s državnim službenicima, a ministar Mirando Mrsić smislio je jednu originalnu. Naime uveo je sigurnosne provjere SOA-e za inspektore rada. Inspektori koji im ne žele pristupiti ili su pali na sigurnosnoj provjeri moraju otići s posla. U najboljem slučaju, ponudit će im se neko drugo mjesto u državnoj upravi za koje ne treba zadovoljiti SOA-ine sigurnosne kriterije.

Odlazak dijela inspektora rada, međutim, ne znači da će se njihov broj, a lani ih je u Ministarstvu, s inspektora zaštite na radu, bilo oko 300, i smanjiti. Naime, iz Mrsićevoga kabineta za Lider najavljaju zapošljavanje novih 40 inspektora rada do kraja 2015. Oni bi trebali zamijeniti inspektore koji su već otišli ili će tek otići nakon sigurnosne provjere. Moguće je i da će nekima od njih odlazak iz Inspekcije rada biti bolje rješenje nego kaznena prijava i možda odlazak u zatvor. Iz Inspekcije rada dva su inspektora pod istragom Uskoka. Dio inspektora otići će jer su stekli uvjete za mirovinu, a neki i zbog ‘promjene intenziteta rada u Inspekciji’, kako tumače u Ministarstvu.

Sigurnosne provjere nad državnim službenicima, u ovom slučaju inspektora rada, nisu nezakonite. Ministarstvo se u tome poziva na Zakon o inspektoru rada i Zakon o sigurnosnim provjerama. Potonji utvrđuje da mogu postojati i sigurnosne zapreke za obavljanje određenih poslova, a odnose se na zloporabu ili postojanje rizika od zloporabe radnog mjesta ili prava i ovlasti na štetu nacionalne sigurnosti ili interesa Hrvatske. U tome Ministarstvo i nalazi uporište za te kadrovske rošade među inspektorima. Istovremeno sugeriraju i da će biti zaposleni novi inspektori kako bi se Inspekcija rada ‘kadrovski i generacijski osvježila’.

Državni su službenici zakonski nedodirljivi, pa je ministar Mrsić otkaze inspektora rada zaogrnio u obveznu sigurnosnu provjeru. Tko odbije provjeru ili padne na njoj – ostaje bez posla, pa SOA postaje glavni kadrovik u Ministarstvu rada.

U Ministarstvu ne kriju da su iznimno nezadovoljni i nepovjerljivi prema dijelu inspektora rada, i to po raznim osnovama. Ne samo zbog toga što sumnjaju u kriminal dijela tih ljudi, nego i zbog starosne strukture. Prosječna dob inspektora je oko 50 godina. Iako godine života ne smiju biti razlog za radnu diskriminaciju, pitanje je tko se na to obazire. Neki smatraju da se iza te ‘sječe’ kriju čistke nepodobnih. Pogotovo jer će nova zapošljavanja doći u izbornoj godini, kad bi se ubrzano mogli zbrinjavati stranački kadrovi u državnoj službi. Iako inspektorski posao nije lak, pozicije po ministarstvima i dalje su primamljive za uhljebljivanje. Razloga za sumnju u rad državnih i ostalih službenika ima napretek. No i želja za sređivanjem stanja u resoru lako se prometne u čistku. Politička podobnost kao kriterij za obavljanje javnog posla ovdje se toliko udomaćila da i navode iz Ministarstva da se te mjere provode radi jačanja digniteta i profesionalnosti inspektora rada te vraćanja povjerenja građana u osobe koje te poslove rade treba uzeti s rezervom.

Danas se radno mjesto čuva kao oko u glavi. Stoga ne čudi da su inspektori jako zakopčani kad ih se upita za sigurnosne provjere nad njima. Ni sindikalna povjerenica u Inspekciji rada Nevenka Polović-Damčević nije bila razgovorljiva te je poručila da nema komentara na tvrdnje iz Ministarstva. Prije nekoliko godina stanje u sektoru inspekcije rada isto je bilo mutno, a dio naslijednih problema sigurno je ostao. Tada je smijenjen glavni inspektor rada Kruno Kovačević, ali ne zbog evidentno lošeg rada, nego tek kad se otkrilo da je psihički i fizički zlostavlja glasno-govornicu. Početkom ove godine ukinut je Državni inspektorat kao jedinstveno tijelo, a inspekcije su pre-raspoređene po ministarstvima, pa je tako Inspekcija rada potpala pod Mrsićev ministarstvo.

Inspektore rada ne ‘češlja’ samo SOA. U Inspekciji rada postoji i Služba za unutarnji nadzor i unaprjeđenje rada, koja je zadužena za otkrivanje i suzbijanje nezakonitosti u području rada i zaštite na radu. Ta služba nadzire rad inspektora, a utvrdi li nezakonitosti, o tome izvještava njihove nadređene. Služba za unutarnji nadzor može utvrđivati i činjenice koje se odnose na primanje mita, protuzakonitu naplatu i slično. Služba rješava i predstavke građana koje se odnose na nezakonito postupanje inspektora, a surađuje i s drugim državnim tijelima u otkrivanju nezakonitosti.

Dakle, inspektori su pod višestrukim nadzorom, a koliko je njihov rad kvalitetan najbolje mogu suditi oni koje nadziru. Donošenjem novog Zakona o radu, koji je oko 50 posto mandatnih kazni (novčana kazna poslodavcu na licu mjesta) zamijenio upravnim mjerama, Ministarstvo najavljuje promjene, u smislu da će poslodavci prije kažnjavanja biti upozoravani koje nepravilnosti moraju ukloniti. Iskustva s inspekcijom rada vrlo su raznolika, a čuju se ponekad i optužbe kako se kod onih koje se ‘uzme na zub’ ide ciljano da se nađe bilo kakva pogreška. Obično je riječ o ‘manjima’, a krupniji igrači imaju bolji tretman. Nađe se i onih kojima se dolazak inspekcije najavi, pa im ostaje dovoljno vremena da se popeglaju nepravilnosti. Primjerice, iz medijske branše poznati su tragikomični slučajevi kad su novinari na najavu dolaska inspekcije bježali kroz prozor jer nisu imali valjane radnopravne statuse.

Postupanjima Ministarstva prema inspektorima rada, očekivano, nezadovoljni su u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN). Siniša Kuhar, predsjednik SDLSN-a, glavni izvor problema vidi u transformiranju bivšeg Državnog inspektorata u inspektorate po ministarstvima, pa tako i u Ministarstvo rada. Tvrdi da Vlada nije ispunila zakonske odredbe o roku od 45 dana, u kojem je svaki ministar trebao donijeti pravilnike i rješenja o rasporedu preuzetih službenika na radna mjesta. Veći dio inspektora, kaže Kuhar, mjesecima nije imao rješenja o rasporedu na radna mjesta, pa su poslove obavljali ‘po sili zakona’. Osim toga Kuhar tvrdi da je Vlada gašenjem Državnog inspektorata izigrala EU, odnosno da postupa suprotno nekim odredbama poglavlja 19. koje se odnosi na Socijalnu politiku i zapošljavanje. Upozorava da su inspektori zbog organizacijskih promjena svoje poslove nastavili raditi u vakuumu, bez uspostavljenih ustrojstvenih jedinica u koje bi trebali biti raspoređeni, temeljem rješenja koja su glasila na nepostojeći ‘državni inspektorat’.

Kolateralne žrtve tog procesa su zaposlenici, koji su bili izloženi stresu i neizvjesnosti gdje će i hoće li raditi. Dio njih degradiran je ili raspoređen na slabije plaćena radna mjesta – navodi Kuhar, komentirajući da je dio njih izvrnut sigurnosnoj provjeri koja prije nije bila uvjet za obavljanje posla inspektora. Zapošljavanje više inspektora rada nije garancija da će se stanje u Inspektoratu popraviti. Osim toga upitno je i s obzirom na Vladinu odluku o novom zapošljavanju, prema kojoj je zapošljavanje u državnoj službi moguće iznimno, ako nije moguće osigurati redovito obavljanje poslova preraspodjelom između postojećih službenika – tvrdi predsjednik SDLSN-a. Kuhar smatra da bi krajnji rezultat tog procesa mogao biti da umjesto jednoga Državnog inspektorata dobijemo resorno-stranačke inspekcije u kojima će inspektori morati paziti koga i u kojoj mjeri nadziru. Ne isključuje i da će se, promijeni li se vlast, sadašnje inspeksijske službe resetirati i sve se vratiti na početnu poziciju Državnog inspektorata. Samo da sve još ne završi i tužbama inspektora koji ostanu bez posla. A tada nije isključen ni novi trošak za državni proračun.