Raštimanost ili višeglasje (1)

Milanovićev orkestar i dalje zvuči kao da je raštiman. HNS, naime, već priprema rezervni položaj za cestarski referendum. Vesna Pusić tako tvrdi da, ako je većina protiv, to treba poštovati. Dotle SDP-ov dio koalicije preko Grčića i Hajdaša Dončića inzistira na monetizaciji autocesta. A što se krije iza te ‘raštimanosti’? Milanovićevi zboraši pjevaju sasvim drugu pjesmu, samo što to drugačije zvuči. Potpredsjednik Vlade Grčić poručuje da monetizacija mora ići dalje, a resorni ministar Hajdaš Dončić domeće da bi se od davanja autocesta u koncesiju moglo odustati ‘jedino ako ponude ne budu zadovoljavale’. Pa ne treba ni imati ne znam kakav služ da se otkrije osnovna melodija: država neće biti zadovoljna ponudama koje će dobiti sljedeći mjesec od potencijalnih koncesionara. Tako će i referendum biti sit i koalicija ostati na broju. Raštimani orkestar, zapravo, samo pokušava pjevati višeglasno.

Ovo je već tragikomično. Vlada nije uspjela ‘autorsati’ ni čistačice i kuharice, a već se upušta u novi boj s vjetrenjačama. Sad je u bespućima birokratske zbiljnosti otkrila višak od 6000 knjigovoda i IT-jevaca. No naši suvremeni donikhoti sad su ipak malo oprezniji. Ovaj put ministar Lalovac ne spominje otkaze, nego da će knjigovodsteni i IT viškovi morati u sklopu agencija, primjerice Fine, izvršiti dio usluga na tržištu. U međuvremenu se pozivaju na dubinsku analizu koja je polučila očekivano dramatične rezultate. I sve je to divno i krasno, ali rješavanje viška, kao i svaka Vladina mjera, i ovaj će put ovisiti o stajalištu sindikata i HNS-a. Pa se opet vraćamo na prethodnu priču o raštimanosti i(li) višeglasju.

Davne 1946. legendarni Winston Churchill pisao je u Zlatara Bistricu braći Schiketanz, tadašnjim velikim trgovcima puranima. Zahvaljivao im je što mu se ‘opet pružila prilika da za Božić ima na jelovniku pravoga zagorskog purana’. Pismo je stajalo na počasnom mjestu na zidu u uredu vlasnika Jajexa. Kad je tvrtka prije pedesetak godina zatvorena, nestalo je i Churchillovo pismo. Danas bi Zagorci opet lirali zagorske purane britanskom premijeru. Zato je Poljoprivredna zadruga Puran zagorskih brega iz Krapine ponudila 1000 eura nagrade za izgubljeno pismo koje bi danas bilo dragocjen promidžbeni alat za velik povratak na britansko tržište. Dok potraga traje bez uspjeha, organizatori razmišljaju i o povećanju nagrade.

Manija proganjanja poznata je u psihijatriji. Pacijenti bi imali sumanuto ideju da ih se proganja preko satelita ili TV ekrana. Nekad su bile aktualne manije praćenja, a neke su doista pratile mjerodavne službe. Danas je i taj dio medicine napredovao. Bjelovarski psihijatri tako već zaprimaju pacijente zbog Facebook-psihoze. To je, dakle, suvremena modifikacija stare bolesti, od koje ne moraju oboljeti ovisnici o društvenim mrežama. No teško je reći gdje završava zbilja, a gdje počinje umišljanje. Poznajem, naime, osobe koje imaju svoj profil na Facebooku iako ga nikad nisu otvorile. A to je, iako bolesna, ipak neka druga vrsta proganjanja na društvenim mrežama.

Omiški trgovac Josip Milavić dovršio je preuzimanje 36 trgovina Merkura 5 i ojačao položaj svoga Studenca među deset najvećih trgovačkih lanaca. Tako je skrenuo pozornost na žilavost domaćih trgovaca. Osim neospornog lidera, Todorićeva Konzuma (sad još ujedinjenog s Mercatorom) na drugom su mjestu Ćurkovićeva Plodine pa još jedan domaći igrač – Tisak, Tommy, zatim Studenac, Katavićev KTC, Pevec, Inovine, Metts, Lonia, Fero-term, Gavranović… Čak 12 među 25 najvećih trgovačkih lanaca u domaćem je vlasništvu. Za razliku od drugih branši, poput bankarstva, telekomunikacija ili naftnog biznisa, gdje dominiraju stranci i gdje su profiti znatno veći.

Damir Boras održao je rektorsku inauguraciju na koju je pozvao šesto uzvanika. Bio je tu cijeli Zagreb – osim premijera, koji je imao pametnija posla. A Boras se pohvalio da je cijeli tulum bio ‘na demdo’ – keširao je samo 20 tisuća kuna za najam HNK. Vino je nabavio od Agronomskog fakulteta, a hranu mu je donirao Studentski centar. Zaista osebujna štedljivost. Kad nije iz Borasova pro-računa, kao da je badava. E, ali! Donatori nisu privatni poduzetnici, već, na neki način, Borasovi podanici. Agronomi su vino, kad je već dobro za cijeli državni vrh, mogli i prodati. A Studentski centar, prema Vladinoj odluci, u sanaciji je još od siječnja prošle godine. Možda i zato što studentsku hranu lifra kao catering raznim borasima.

Ovih je dana u modi – Južna Koreja. Osvajamo je bombonima, pivom i prozorima. No pravo je pitanje – tko je prvi počeo. A to izvozno odredište otkrio je prije točno godinu dana Tomislav Šerić, donedavni šef Uprave HEP-a. S dvoje svojih pouzdanika iz Uprave, Krunoslavom Grgić Bolješić i Ivanom Matasićem, otišao je u Daegu na 22. svjetski energetski kongres. U HEP-u su taj izlet tada kratko komentirali ‘poslovnim razlozima’. Svaku kotizaciju HEP je platio od 2400 do 3100 dolara (pa još prijevoz, dnevnice…), što i nije skupo. Niz poslovnih kontakata sigurno bi donio nove poslove, samo da Šerićeva trojka u međuvremenu nije smijenjena u paketu. Hajde, bar su vidjeli Daegu.