Tko će i kako ulagati u brzi internet

Danas je nezamislivo voditi gotovo ijedan biznis bez dobre širokopojasne veze. Brzi internet postaje komunalna usluga. Dovesti ga do svih stanovnika problem je i za najrazvijenije. Kod nas je, očekivano, još veći. Hrvatski internet na europskoj broadband karti nije ni brz, ni jeftin. Za ubrzanje su odgovorni i država i lokalna uprava i telekom operatori.

Brzi internet danas je ono što je električna struja postala prije više od stoljeća. Osnovna infrastruktura za ekonomski rast, razvoj društva, inovacije i općenito komunikaciju. Danas je nezamislivo voditi gotovo ijedan biznis bez dobre širokopojasne veze, a kamoli razviti e-zdravstvo, e-škole, e-upravu… Kako brzi internet, koji postaje komunalna usluga poput vode, struje i fiksnog telefona, dovesti do svih stanovnika i u sve dijelove zemlje problem je i za najrazvijenije. Kod nas je, očekivano, nešto veći.

Hrvatska na europskoj broadband karti ne stoji osobito dobro. Niti smo brzi, niti jeftini, pokazuju podaci Europske komisije Digital Agenda Scoreboard 2014. Iako smo daleko dogurali od vremena zujanja i šišanja 56k modema i trenutačno stanje naše infrastrukture omogućava većini stanovništva ADSL pristup internetu (uglavnom s brzinama između dva i pet Mbps), kaskamo za Europom u dostupnosti mreža nove generacije (NGA). Riječ je o pristupu internetu brzinama većim od 30 Mbps, a prema statističkim pravilima EU u to ulaze optičke pristupne mreže (FttH), napredne kabelske mreže i VDSL mreže. Hrvatska je na začelju EU prema udjelu NGA mreža u ukupnim širokopojasnim priključcima, a zaostajanje na tom polju zabrinjava jer takva infrastruktura otvara mnoge prilike biznisu. No podaci nisu sasvim precizni jer prema onima EK postotak NGA priključaka u odnosu na ukupan broj širokopojasnih priključaka putem nepokretne mreže u Hrvatskoj iznosi svega 1,1 posto (u EU 27 posto), ali taj se podatak odnosi samo na FttH pristup. Prema podacima za drugi kvartal 2014. udio NGA priključaka s uključenim DOCSIS 3 (VDSL nije uključen) u Hrvatskoj iznosi 12,1 posto.

Kako bilo, stvari se ipak kreću u zadnje vrijeme i ulaže se u nove mreže, posebno u mobilnom segmentu, gdje smo iznad prosjeka EU. Tomislav Majnarić, konzultant iz tvrtke Lator, smatra da ulaganje u razvoj infrastrukture itekako ima smisla.

• Dovoljno je pogledati statističke podatke iz većine europskih zemalja, u kojima prosječni kapaciteti internetskih veza na godinu rastu stopama od 30 do 40 posto i trenutačno se nalaze na razinama između 20 i 40 Mbps. To pokazuje da se korisnici stvarno koriste ponuđenim kapacitetima brzih internetskih priključaka. Isto tako, brzi internetski priključci po pristupačnim cijenama mogu znatno povećati produktivnost i konkurentnost tvrtki koje djeluju u ICT sektoru i svih ostalih tvrtki koje se u poslovanju oslanjaju na IT usluge, posebno kada je riječ o malim i srednjim tvrtkama – istaknuo je Majnarić, uz napomenu kako samo dijelovi najvećih hrvatskih gradova trenutačno imaju NGA pokrivenost, a u većini zemalja EU udio NGA priključaka u ukupnom broju internetskih priključaka veći je od 30 posto. Drži kako možemo očekivati određeno povećanje broja brzih priključaka u idućih godinu dana budući da su cijene optičkih priključaka postale pristupačnije.

Hrvatska geografski nije nimalo lak zadatak za pokrivanje brzim internetom. Ima više od 5000 naselja s manje od 700 stanovnika, specifičan geografski oblik i mnogo otoka. Stoga je jedini odgovor kombinacija različitih fiksnih i mobilnih mreža, pri čemu će mobilne biti zastupljenije u ruralnim područjima. S obzirom na rastuću potražnju korisnika za većim brzinama i propusnošću mreža (a posebno za vrijeme turističke sezone) i potrebe za razvojem e-društva, telekom operateri, država i lokalna samouprava nalaze se pred imperativom ulaganja u mreže nove generacije. S obzirom na to da vodeći operateri već duže vrijeme bilježe pad prihoda i dobiti, alternativni grcaju u dugovima, a da je stanje državnih financija sve gore i gore, izvori financiranja za gradnju takve napredne infrastrukture nisu baš izdašni.

Stoga je za barem približno ostvarivanje tih ciljeva nužno maksimalno iskorištavanje sredstava iz kohezijskih fondova EU za gradnju brze telekomunikacijske infrastrukture, iz kojih Hrvatska do 2020. može povući oko dvije milijarde kuna. Pritom bi valjalo izbjeći nekoordiniranost da na istom, najčešće gradskom području ulažu i privatni telekomunikacijski operateri i lokalna samouprava, a da prigradska i ruralna područja ostaju bez ikakve infrastrukture. U tom mozaiku i Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM) ima svoju ulogu. Za potpore razvoju širokopojasnog pristupa internetu, s naglaskom na ruralna područja, dodijelili su 40 milijuna kuna, a još 10 milijuna dodijeljeno je za društveno korisne aplikacije.

• To je kap u moru, ali je smjer u kojem bismo trebali ići – kaže Dražen Lučić, predsjednik Vijeća HAKOM-a, koji ističe da je vrlo upitna metodologija i relevantnost mjerenja prema kojima je Hrvatska na zaleđu u Europi: – Ne može se ni govoriti o prosječnoj brzini jer je to gotovo nemoguće egzaktno utvrditi. Govoriti o brzinama i cijenama vrlo je nezahvalno jer se dvije trećine usluga prodaju u paketima pa je teško odrediti pojedinačnu cijenu. Problem je da u gradovima imamo dobru i raznoliku ponudu, a u ostatku Hrvatske lošu – dodaje Lučić, koji očekuje da će u budućnosti doći do uzleta širokopojasnog interneta, čiji se ubrzani razvoj već događa.