Je li vam mama lijepo govorila da treba dijeliti s drugima: s bratom sobu, s prijateljem sendvič? Sigurno nije trebala potanko objašnjavati da je to pristojno, obzirno i znak da niste sebični. A onda ste u nekom partnerskom odnosu zaključili da dijeliti znači izdaju, uglavnom i prijevaru, pohlepnju sebičnost i neobzirnost. A možda i niste, ali naslušali ste se priča o solidarnosti, bratstvu i jedinstvu i utrpali ih u neku mentalnu ladicu u kojoj počivaju dogme ili utopije. I uopće niste zbunjeni zato što ste shvatili i na vrijeme prihvatili kako je ambivalentnost naporan fenomen.
Ima i onih koji su, poput globalne većine pripadnika generacije X, herojima svoje produktivne mladosti smatrali duhovite umjetnike sumnjiva morala, ali strasti nedvojbeno dovoljnih da navijački pišu o ‘socijalizmu i ljudskoj duši’ u doba kad se vlasništvo otkrivalo kao vrijednost u koju se ne smije dirati. Bez obzira kakav predznak, pozitivan ili negativan, stavljeni pred pojedine dogme ili utopije, činjenica je da ih nema samo generacija X nego i njezini prethodnici; naraštaj graditelja te ‘baby boomersi’. Na njih neće biti imune ni generacije koje je slijede: Y, Z i naraštaj alfa koji tek uz mršave džep- parce stasa u potrošačko ili, točnije, korisničko društvo. Dogme im nisu upitne, ali baš zbog njih i njihovih razlika lakše ih gadaju poduzetnici željni osvajanja novih potencijalnih tržišnih skupina. Kad ih ukalupe u statistički uzorak, lakše će im prilagoditi svoje proizvode i usluge, ponuditi im ih, prodati i napredovati po ljestvicama prihoda.
