Hrvatska je spominjana u medijima zbog prodaje oružja Bliskom istoku. Koja je uloga Agencije Alan u naoružavanju Bliskog istoka te kolika je zarada od tog posla? – Agencija Alan prodaje naoružanje sukladno međunarodnim propisima, pri čemu se posebno pazi na regulative Europske unije, čija smo zemlja članica. Naši su kupci vlade legitimnih međunarodno priznatih zemalja koje posluju s najvećim svjetskim proizvođačima naoružanja i vojne opreme iz zemalja euro-atlantskoga kruga. Nikada nismo prodali naoružanje kupcu koji u isto vrijeme nije nabavljao istovrsnu ili sličnu robu u nekoliko zemalja Europske unije. Raznorazne spekulacije i pretpostavke koje se povremeno javljaju potpuno su neutemeljene te ih kao takve u potpunosti odbijam jer neće pomoći zapošljavanju hrvatskih izvoznih kapaciteta i povećanju izvoza.
Kako je na međunarodne poslove Agencije Alan, koju je prije 21 godinu osnovala Vlada RH, utjecao skandal s generalom Vladimirov Zagorcem? – Nema mjernih podataka o tome je li i koliko neki događaj iz prošlog stoljeća utjecao na poslovanje Agencije.
Razmišljate li o oružju samo kao robi koju treba prodati u što većoj količini ili i o nje- – Vrlo dobro znam što je oružje te sve mogućnosti njegove uporabe. Ne razmišljam da ga trebam prodati samo što više, već da ga treba prodati što više onima koji su legitimni krajnji korisnici, koji su priznati članovi međunarodne zajednice, što znači da se nalaze na strani onih koji čuvaju red i mir te tako osiguravaju normalno funkcioniranje društvenih i gospodarskih sustava. Oružjem se snage dobra štite na način da se održava red i spriječava kaos, a time se stvaraju uvjeti da što više ljudi ima pristup hrani, odjeći, ogrijevu i drugim za opstanak važnim potrebama. Samo tako zbrinuta i sigurna društva i pojedinci mogu stvoriti uvjete demokratskog razvoja, kulturnog djelovanja, slobode tiska i pune zaštite ljudskih prava svakog čovjeka.
Osjećate li gržnju savjesti jer promičete ‘industriju rata i smrti’? – Ne mislim da sam nešto važan u svjetskom povijesnom putovanju s oružjem i kroz ratove od prapovijesti do danas, a da bi me posebno grizla savjest. Ratovi su odnijeli stotine milijuna ljudskih života koje nitko nikada nije prebrojao, ratovi i vojna istraživanja potakli su razvoj novih tehnologija od baruta, pencilina, interneta pa do mobitela. Sve te nove tehnologije razvile su i povezale svjetsku ekonomiju te tako nahrane, izliječile i spasile stotine milijuna ljudi. Kad bi moja gržnja savjesti nešto bitno promijenila u ovim vremenskim ciklusima krvi i smrti, ne bih propustio takvu priliku. Znamo da se sveti Mihovil i sveti Martin protiv sile zla ne bore oružjem, ali su ih najveći umjetnici u povijesti civilizacije, i to bez gržnje savjesti, prikazali s isukanim mačevima. A mač je u to vrijeme bio zadnja riječ tehnike. Mnoge svjetske bogomolje mjesto su ukopa povijesnih ličnosti, vojskovođa i generala i svi su oni svoje mjesto zaslužili oružjem. Stotine i tisuće nacija, grupa i skupina ponose se svojim naslijedem bez gržnje savjesti. Na kraju, nenaoružan čovjek i nenarađen narod vrlo lako može biti žrtva agresora, i prirodno je pravo svakog pojedinca i naroda da se u skladu s propisima naoruža i brani.
