Home / Financije / Zaboravite opciju ‘Sam svoj majstor’

Zaboravite opciju ‘Sam svoj majstor’

Ulaganje u Tescove dionice bila je golema pogreška, izjavio je nedavno legendarni burzovni igrač Warren Buffett. Buffeta je promašaj s Tescom stajao oko milijardu i pol američkih dolara, što je golem novac, ali bogatstvo ‘Proroka iz Omahe’ nije ozbiljno ugroženo. No što kada se pogrešna investicija dogodi prosječnom stanovniku Hrvatske, koji je možda mjesecima odvajao od plaće da bi stvorio ‘crni fond’ ili štednju koju želi oploditi?

Jedan korak u krivom smjeru može napraviti nepopravljivu štetu osobnom portfelju i kućnom budžetu, što su vrlo dobro naučili ulagači na Zagrebačkoj burzi u vrijeme euforije koja je vladala prije osam godina. U to vrijeme dionice su se kupovale stihijski, na prijateljsku preporuku i skupim bankovnim kreditima te je vladalo opće uvjerenje da će novi ulagači neprestano dolaziti i podizati njihovu cijenu. No pad je bio grub, a ‘ošišani’ su nevjernici promatrali kako gube i do 90 posto uloga. Portfelji koji su se brinuli sami o sebi postali su prošlost i za nadati se da će tako i ostati.

Bezglavo srljanje u promašena ulaganja skupo su stajali i petstotinjak oštećenih u aferi ‘Forex’. Nakon sedam godina recesije u Hrvatskoj, pojedinci koji su bili dovoljno sretni i spremni da prikupe nešto kapitala ne znaju gdje, kako i koliko uložiti. Jedna od temeljnih pogrešaka koje bi mogli napraviti jest uložiti prema vlastitom nahođenju, bez prethodnog savjetovanja s osobnim bankarom ili investicijskim savjetnikom.

Tržište ima svoj tok, a i informiranim i o ulaganjima educiranim klijentima u današnje je vrijeme bitno imati upravitelje koji aktivno i svakodnevno prate stanje na tržištu, umjesto da portfelj bude prepušten samom tržištu, što je možda nekad, u vrijeme neprekinutog i konzistentnog rasta bio slučaj – objašnjavaju u Hypo banci.

Danas su potrebni veći angažman i znanje, a i preferencije su se ponešto promijenile, pri čemu su klijenti danas skloni zauzimati sigurnije pozicije, a bitan im je individualan pristup i mogućnost osobnoga kontakta sa svojim upraviteljem. I sami prate tržište, ali žele imati mogućnost konzultirati se što pojedina promjena na tržištu može značiti.

Konzultanti za ulaganje, savjetnici ili kako god ih se već naziva ne mogu se ‘strpati u jednu kućicu’, baš kao ni njihovi klijenti. No kada je riječ o klijentima, ponajprije su to osobe koje žele zaraditi više nego što smatraju da mogu klasičnom štednjom, a razina informiranosti varira od onih koji imaju kakvo-takvo znanje o ulaganjima i tržištima kapitala do onih koji poznaju tržište, ali svjesni su da biti ‘sam svoj’ majstor nije nužno najbolje rješenje te tu ulogu i odgovornost daju u ruke upraviteljima portfelja.

Ne postoji univerzalan odgovor na pitanje što je najbolja opcija za svakoga klijenta, s time da postoji inicijalno povećani interes za ulaganje u dionice, obveznice, fondove. Svaka od tih opcija u suštini dobra je i svaka ima svoje prednosti, ali konačni odabir ovisi o individualnim afinitetima i očekivanjima svake osobe te je uloga investicijskih savjetnika dvojaka.

S jedne strane upoznati se s klijentovim potrebama i željama, a istodobno i njega sa svim aspektima ulaganja kako bi bio potpuno informiran i u konačnici mogao donijeti educiranu odluku, jer svaki investitor za sebe treba utvrditi svoje investicijske ciljeve i ograničenja (ciljane stope povrata, prihvatljiv stupanj rizika, vremenski horizont ulaganja…) i na temelju toga odabrati. Zato svojim klijentima, pa i onima s dobrim poznavanjem tržišta predlažemo da se savjetuju sa stručnim djelatnicima kako bi dobili cjelovitu sliku – preporučuju u Hypo banci.

Primjerice, za dobar dio stanovništva, naravno mladež, ulaganje u dioničke fondove kvalitetan je odabir. U kontekstu ulaganja malo je toga rizičnije od špekuliranja s dionicama ispodprosječnih poduzeća. Zato je potrebno odabrati fondove koji ulažu u dionice zdravih poduzeća s provjerljivim potencijalom za rast. Naravno, kod ulaganja u fondove i dionice bitno je odabrati investicijsku, a ne špekulativnu perspektivu. To podrazumijeva temeljitu analizu i odabir vrijednosnica koje obećavaju sigurnost glavnice te adekvatno povrat na uložena sredstva, ali i realističan, dugoročan horizont ulaganja.

Pomoć pri odabiru investicija nudi svaka domaća banka. Primjerice, u Erste banci razvijen je koncept privatnih i osobnih bankara. Osobni bankari na raspolaganju su određenoj kategoriji klijenata s natprosječnim primanjima, a privatni bankari na raspolaganju su klijentima koji raspolažu znatnom financijskom imovinom. Osnovni kriteriji prema kojima se klijent može koristiti uslugama osobnog i privatnog bankara potrebe su i osobni interesi klijenata za različite proizvode i usluge banke i grupacije, visina mjesečnih primanja te ukupna financijska imovina kojom klijent raspolaže. Usluge osobnog, odnosno privatnog bankara ne naplaćuju se posebno.

I privatni i osobni bankari prezentiraju klijentima cijelu paletu proizvoda. Klijenti privatnih bankara najčešće su orijentirani primarno na ulaganje viška novca poput raznih oblika štednje do ulaganja u investicijske fondove, individualne portfelje vrijednosnih papira uz pomoć licenciranih stručnjaka, mogućnost samostalnog ulaganja na tržištima kapitala posredstvom brokera u suradnji s ostalim članicama grupacije. Klijenti temeljem prezentiranih mogućnosti i prije svega osobnih sklonosti za preuzimanje rizika odlučuju kako će uložiti svoju imovinu – poručuju iz Erstea.

Treba naglasiti da klijenti osobnih i privatnih bankara često imaju specifične potrebe, primjerice klijenti ponekad traže opširno porezno savjetovanje i privatni bankari kontaktiraju ovlaštene porezne savjetnike kako bi ih povezali s klijentima. Isto tako klijenti vrlo često imaju potrebu za specifičnom kombinacijom proizvoda, koja se onda radi za svakoga klijenta zasebno, a ovisno o njegovim potrebama i preferencijama. Klijenti privatnih i osobnih bankara često su uspješni poslovni ljudi koji u određenom trenutku imaju specifične poslovne potrebe. Privatni i osobni bankari moraju dobro poznavati svoje klijente, njihove trenutačne poslovne i osobne potrebe i preferencije te cjelokupnu imovinsku situaciju.

Ovisno o preferencijama, prije ulaska u bilo kakvu investiciju potrebno je u obzir uzeti vlastitu financijsku snagu, apetit prema riziku i ciljanu dobit. Pritom se treba držati načela diverzifikacije, tj. ulaganje rasporediti u više različitih štednih i investicijskih proizvoda. No, prije svega, dobro je potražiti stručnu pomoć, dostupnu u svakoj banci. Ni savjet profesionalca neće uvijek urodit basnoslovnom zaradom, kao što ilustrira slučaj Warrena Buffeta s početka teksta. Upravo zbog toga, u vremenima kada se svaka kuna broji dvaput, u investicije treba ulaziti hladne glave.