Osnivač niskotarifnog avioprijevoznika easyJeta pokrenuo je projekt easyFoodstorea, dućana u kojima u pravilu ništa ne bi smjelo stajati više od pedeset penija. Njegovo bogatstvo procijenjeno je lani na 2,8 milijardi dolara i potječe ponajprije iz investicijskog fonda easyGroup, vlasnika brenda easy. ‘Easyja’ je bilo još, poput neuspješnog easyInternetcaféa i uspješnijih easyBusa i easyHotela. Novoj ideji jeftinih dućana analitičari ne daju previše izgleda.
U spjeh njemačkih lanaca Lidla i Aldija u Velikoj Britaniji toliko je strelovit u posljednje vrijeme da ga i poduzetnici iz sasvim nevezanih sektora industrije pokušavaju oponašati. Dvojac koji je uvelike kumovao bačanju jednog Tesca na koljena očito je potaknuo i osnivača niskotarifnog avioprijevoznika easyJeta da se okuša u ‘ultramaloprodaji’. Sir Stelios Haji-Ioannou, podrijetlom ciparski Grk s britanskom putovnicom i monegaškom adresom, još je sredinom prošle godine najavio otvaranje pilot-trgovine u londonskoj četvrti Croydon, ne skrivajući da ga je na to potaknula informacija o velikoj potražnji u socijalnim dućanima. Inspiriran spomenutim ‘velikim diskonterima’, Haji-Ioannou otvorio je ‘lažnu’ trgovinu osnovnih živežnih namirnica koje u pravilu ne bi stajale više od 50 penija (mało manje od pet kuna). Cijena je prije svega proizašla iz potpuno nepoznatih marki, nabave na veliko uz maksimalno smanjenu maržu, minimalnog plaćanja radnika i isključivo negotovinskog poslovanja. Sve to trebalo bi Haji-Ioannou osigurati da se probije u britanski maloprodajni sektor.
Analitičari su skeptični zbog potpunog izostanka brendova, veoma jake konkurencije i, najviše, sumnje u volju kupaca, čak i onih s najslabijim mogućnostima, da kupuju potpuno generičke proizvode. Konkurencija je nemilosrdna; uz četiri najveća maloprodajna igrača na tom tržištu, njemački lanci dodatno su zakomplikirali jednadžbu isplativosti. Osim toga, lanci poput Lidla i Aldija, koji su izravna i najteža konkurencija tom projektu, na policama imaju i neke brendove bez kojih se, čini se, ne može. Odmaže i pozicija njegove testne trgovine na prvom katu zgrade, što je posljedica neslaganja s mjesnim odborom. Izvorna ideja bila je otvoriti prvu trgovinu u prizemlju, logično, ali nije dobio pristanak za to pa se prilagodio i prešao u na brzinu ‘sklepaju’ trgovinu kat više. Zgrada u njegovu vlasništvu dobila je dozvolu za hotel, teretanu i uredske prostore, ali ne i za maloprodajnu trgovinu koja nije predviđena urbaničkim planom, zbog čega je lokalno vijeće bilo neumoljivo.
Milijarder se stoga odlučio na pilot-trgovinu, svojevrsnu maketu u kojoj će se moći razgledati ponuda, ali ne i kupiti proizvode. Slično pilot-seriji, prvoj epizodi koju se pusti odabranoj publici na temelju čijeg se mišljenja donosi odluka o nastavljanju ili napuštanju projekta, easyFoodstore pozvati će ciljanu skupinu kupaca na razgledanje i zatim ili otvoriti ‘prave’ trgovine ili odustati od ideje. Jedna od lokacija o kojima se ozbiljno razmišlja jest legendarni Peckham, četvrt proslavljena u seriji ‘Mučke’, čiji je Haji-Ioannou veliki obožavatelj. Ideja je sasvim pojednostavnjena, Haji-Ioannou igra isključivo na cijenu, međutim, mnogi proizvodi neće, čini se, biti dovoljno jeftini da bi opravdali manjak glamura u trgovini, a pitanje je jesu li ljudi spremni sasvim odbaciti barem neke zvučnije brendove. ‘Bezimena’ kava ili grašak stajat će tek neznatno manje ili gotovo isto kao u renomiranijim lancima poput Asde ili Tesca, no on tvrdi da ga velika zarada uopće ne zanima te kako vjeruje u bolje nabavne cijene jednom kada otvori više trgovina.
– Srećom, imam dovoljno resursa za ovakav eksperiment. Ako ne zaradimo puno novca, ali pomognemo ljudima staviti hranu na stol, to je sasvim u redu – objasnio je svoju osnovnu namjeru optimistični Haji-Ioannou.
Bez obzira na to, u svrhu privlačenja kupaca easyFoodstore jednostavno mora ponuditi cijene niže od najnižih, što će, prema svemu sudeći, teško izvesti. Na kraju krajeva, jedan od razloga za pokretanje novog biznisa u svom carstvu ‘easy’ bio je postojeći humanitarni program Hajia-Ioannoua na Cipru u sklopu kojega dijeli tisuće sendviča dnevno. Zbog toga projekt namjerava držati na životu te ga proširiti čak i ako bude na pozitivnoj nuli ili prihvatljivom gubitku sve dok ima dovoljnog interesa kupaca. Prva trgovina radit će sedam sati svaki radni dan i ponuditi kupcima između sto i 150 artikala, dakle samo najosnovnije i mahom konzervirane i suhe stvari uz minimalnu cijenu inputa. To još nije uvjerilo analitičare koji ne vide kako će easyFoodstore postići cijene proizvoda niže od već ekstremno niskih u Lidlu i Aldiju. Njegove prvotne izjave u kolovozu prošle godine, kada su procurile informacije o njegovu najnovijem pothvatu, nisu ulijevale previše povjerenja.