Home / Tvrtke i tržišta / Hrvatskie kompanije bez foresighta

Hrvatskie kompanije bez foresighta

Kad su kupili domaće kompanije, strani vlasnici uglavnom su ugasili preživjele razvojno-istraživačke kapacitete. Zato danas u velikoj mjeri ovisimo o svjetskim tehnološkim i tržišnim trendovima i transferu znanja na takav način.

Anketa o primjeni ‘foresighta’ među većim hrvatskim kompanijama nije urodila nekim plodom. Ili se ne upotrebljava ili nismo dobili nikakav odgovor, premda se neke aktivnosti izučavanja budućnosti i dugoročnih strateških planiranja primjenjuju u najvećim domaćim tvrtkama. Češći je slučaj, doduše, da se primjenjuju određeni oblici strateškog predviđanja. Telekomunikacijsko tržište se, primjerice, unazad deset godina pokazalo kao jedno od najdinamičnijih pa se za dugoročnu poslovnu održivost precizno predviđanje događaja pokazuje vrlo važno.

Hrvatski Telekom implementirao je mehanizme predikcije zasnovane na kvantitativnim i kvalitativnim metodama u više internih procesa. Kvantitativne metode usmjerene su na prepoznavanje kratkoročnih trendova u korištenju komunikacijskim uslugama, a kvalitativne metode uglavnom se upotrebljavaju u strateškom planiranju i analizi alternativa – kažu u HT-u. Zbog specifičnosti svakog područja upotrebljavaju se različiti mehanizmi i alati i nema jedinstvenog sustava, ali unapređuju se i povezuju podatkovni sustavi kako bi čitava kompanija bila u stanju koristiti se jedinstvenim izvorom podataka u vlastitim predikcijskim analizama.

Atlantic Grupa se, kažu u toj kompaniji, za potrebe jednogodišnjeg budžetiranja služi svim dostupnim alatima koji mogu pomoći u izradi što boljeg budžeta koristeći se ‘bottom-up’ pristupom. Kod dugoročnog planiranja i formiranja strategije poslovanja najviše se promišlja o inovacijama u proizvodnom portfelju i potencijalnom otvaranju novih tržišta.

Na grupnoj se razini dodatno formira strategija o potencijalnom širenju kompanije sagledavanjem budućih potencijala novih ili postojećih tržišta i kategorija – kažu u Atlantic Grupi.

Ni u izučavanju budućnosti na institucionalnoj razini situacija nije mnogo bolja. Tom temom bavio se Hrvatski institut za tehnologiju (HIT), koji je kao središnja točka za ‘foresight’ u Hrvatskoj organizirao i sudjelovao na događajima na temu ‘foresighta’. U tu svrhu razvijali su se kapaciteti u području kompetitivnih analiza (competitive intelligence) i tehnološkog predviđanja (technology foresight). HIT je potom prenio svoje funkcije na BICRO, kasnije na HAMAG-BICRO, koji danas, kažu u toj instituciji, nastavljaju razvijati vlastite kapacitete u području potpore srednjoročnom i dugoročnom odlučivanju vezano uz tehnološke projekte, ocjenu njihove atraktivnosti te prioritete tehnološkog razvoja Hrvatske. U tijeku su, dodaju, pripreme nacionalnog projekta ‘Science and technology foresight project’, u kojem će HAMAG-BICRO sudjelovati kao jedan od dionika procesa tehnološkog predviđanja.

U EU izučavanje poslovnih i tehnoloških trendova budućnosti predmet je istraživanja i izvješćivanja još od 2002. godine kad je objavljen Corporate Foresight in Europe. No u Hrvatskoj se, kaže konzultant i profesor Velimir Srića, toj temi posvećuje minimalna pažnja.

S obzirom na to da smo uglavnom ugasili razvojno-istraživačke kapacitete naših većih kompanija, a to su postupno učinili (s časnim iznimkama poput Ericsson Nikole Tesle) i strani vlasnici kad su kupili neke naše budućnosti i tehnologiji orijentirane kompanije, danas u velikoj mjeri ovisimo o svjetskim tehnološkim i tržišnim trendovima i transferu znanja na takav način. U svijetu za to ima niz alata poput analize Benchmarking, metode Delphi, tehnika kreativnosti, razvoja scenarija, kompetitivne inteligencije, simulacijskih modela putem sistemskih dinamike i sličnog. Kod nas se eventualno rade analize rizika, neke ekstrapolacije trendova i tradicionalna istraživanja tržišta i to je sve – kaže Srića, koji se bavio metodologijom i tehnologijom predviđanja budućnosti na nacionalnoj razini (autor je knjige ‘Hrvatska 2020’) i na razini korporacije. Korporativno predviđanje može, kaže Srića, donijeti brojne koristi menadžerima u promišljanju pobjedničkih poslovnih strategija.

Na primjer, kod utvrđivanja novih potreba kupaca i primjene novih tehnologija, kao alat za praćenje konkurencije, otkrivanje novih tržišnih niša, identifikaciju proizvoda i usluga u nastajanju itd. Na globalnoj razini, ističe Srića, naraslo je shvaćanje da, ne budemo li razmišljali o budućnosti, možda je nećemo ni imati. Glavni razlog sve većeg interesa za tu temu rastući je broj tvrtki koje ne uspijevaju preživjeti u uvjetima drastičnih promjena na tržištu ili u tehnologijama.