Kapitalizam s ljudskim likom

Hrvatska ima bar 300 uspješnih izvoznika poput Tehnixa iz Donjega Kraljevca. Tim se tvrtkama u vlasti nitko ne bavi. Svi su zaokupljeni čerupanjem oko proračuna i megalomanskim idejama o otkupu Ine.

Premda ta borba i nije tako teška. I vlada Zorana Milanovića nastavlja pokazivati veliko razumijevanje prema državnoj potrošnji. Odluka o smanjenju državne potrošnje neumitno završava njezinim rastom i još većim opterećenjem gospodarstva.

Kako se isti scenarij ponavlja najmanje petnaestak godina, sklonost depresiji sve je veća. S obzirom na to da nisu razvijeni lijekovi za kolumnističku depresiju, ostaju alternativni oblici samoliječenja. Kako to izgleda? Evo recepta: Sjedneš u automobil oko osam ujutro. Kroz jutarnju (sve manju) gužvu onih koji još idu na posao i mogu si priuštiti takav trošak vožnje skrećeš na obilaznicu pa onda autocestom prema Varadžinu. Prođeš Varadžin, prijeđeš Dravu i na izlazu Goričan skrećeš desno prema Donjem Kraljevcu. Iznenadiš se kad vidiš da je dobrom cestom od Zagreba trebalo jedva malo više od jedan sat. Pa imaš vremena u lokalnom kafiću popiti kavu i priupitati gdje je točno kompleks tvornica koje čine cjelinu Tehnixa d.o.o. Još tri minute vožnje i parkiraš ispred Tehnixove upravne zgrade. Ondje te dočeka vlasnik i ‘iscjelitelj’ Đuro Horvat.

Nije Đuro Horvat doslovni iscjelitelj. Ali primjerom što je u toj ‘provinciji’ napravio u nekadašnjim kulturizmima (dijelom i smetlištu) bar na neko vrijeme depresivnomu kolumnistu osjetno popravi raspoloženje. Tvrtka osnovana 1991. danas je velika izvoznica strojeva i opreme za zaštitu okoliša. Isporučuje i kompletne tvornice za preradu komunalnog otpada u mnogo europskih zemalja (ne i u Hrvatsku, ovdje potpuno rješavanje komunalnog otpada zapravo nije cilj onih koji odlučuju o nabavi). Sâm Horvat, pun energije i optimizma, pokazuje pogone u kojima se dokazuje koliko je i bez pomoći žilava metala industrija u Hrvatskoj. Malo dalje njegov je hotel Kralj, u kojemu se pripremaju odlični ‘gablići’ za više stotina radnika njegovih i susjednih tvrtki. Preko puta nasadi jabuka… Horvat kaže da razvija kapitalizam s ljudskim likom. Posljednja stvar koju rješava subvencioniranje je troškova vrtića za djecu svojih radnika.

Takvih tehnixa po Hrvatskoj, nažalost, nema previše. Ali onako odokativno, ima ih bar tristo. No njihovim se otkrivanjem u vlasti nitko ne bavi. Svi su zaokupljeni čerupanjem oko proračuna za sljedeću godinu, megalomanskim idejama o zaduženju od nekoliko milijardi eura kako bi se od Mađara otkupila Ina… Gase se požari i nitko, ali baš nitko, ne gleda kakav potencijal imaju tvrtke poput Tehnixa. I koliko bi u kratkom roku mogle još više pridonijeti rastu BDP-a i kvalitetnoga realnosektorskog zapošljavanja. A ne da društvo otvara toliko malo radnih mjesta da građanačelnici i direktori holdinga završavaju u Remetincu jer su zapošljavali preko veze. Nekada davno najveća usluga bila je kad ti neka ‘faca’ sredi automobil preko liste čekanja. Danas je ekvivalent – radno mjesto za člana obitelji ili blisku prijateljicu…

Zaliječen od pretporačunske depresije, kolumnist se vrati u Zagreb i čini mu se da ipak sve nije tako beznadno. Pa pronađe da je premijer Milanović u ne tako davnom govoru o stanju nacije spominjao izvoz kao jedino rješenje za izlazak Hrvatske iz depresije. Čak je i Karamarko u jednom intervjuu na pitanje što će biti okosnica HDZ-ova ekonomskog programa ako dođe na vlast naglasio važnost proizvodnje i izvoza. Ali onda se ustanovi da Milanović izvoz spominje samo kad čita pripremljene govore, a s obzirom na to da to rijetko čini, nada da bi se ova vlast mogla napokon fokusirati na ključni prioritet naglo nestaje. A kad je o Karamarku riječ, treba vidjeti je li mu prije spomenutog intervjuja slučajno na kavi bio netko tko je spomenuo izvoz ili zaista namjerava raditi to što kaže.