Globalna velika recesija – prilika za hrvatske konzultante

U srcu najekstremnijih misija su izuzetni piloti koji na dnevnoj bazi izvode hrabre pothvate i spremni su povjeriti svoju sigurnost samo instrumentima najviših performansi. U srcu najekstremnijih misija je Breitling Avenger. Koncentrirani spoj snage, preciznosti i funkcionalnosti, Avenger model se dići ultra-čvrstom konstrukcijom i vodootpornošću u rasponu od 300m do 3000m. Ovi autentični instrumeni za profesionalce su opremljeni automatskim kronometarskim mehanizmima – certificiranim od strane COSC-a – najprestižnijeg mjerila u pogledu pouzdanosti i preciznosti. Dobro došli u sferu ekstrema. Dobro došli u Breitling svjet.

Suoči li se svijet zaista s 25-godišnjom recesijom, nama bi to bila poznata situacija pa bi stručnjaci mogli odlično zarađivati koristeći se domaćim iskustvima. I nama je ostalo samo još 19 recesijskih godina.

Vladajući su hipnotizirani i uplašeno čekaju da napokon dođu ti parlamentarni izbori. Premijer Milanović više zaista nema što reći. Oporba pokazuje da nije promijenila čud. Čelni čovjek HDZ-a Karamarko otklonio je mogućnost da će, dođe li njegova stranka na vlast, prepustiti premijersko mjesto nekomu s iskustvom iz biznisa. EU nam je dodijelio ‘nagradu’ za članicu koja će ove i sljedeće godine imati najgore pokazatelje BDP-a. To me podsjetilo na to kako sam se neugodno štrecnuo prije nekoliko tjedana kad mi je jedan strani poslovni čovjek koji se ovim prostorima kreće 30-ak godina rekao: ‘Hrvatska je u EU ono što je Kosovo bilo u Jugoslaviji.’ Pobunio sam se da su Rumunjska i Bugarska manje razvijene, ali čovjek je objasnio da on govori o trendovima i imidžu zemlje među ostalim članicama EU.

U takvim okolnostima jedina je nada za hrvatske građane da okolnosti u okružju budu dobre. Da se Zapad izvuče iz stagnacije pa da mi pokupimo neke mrvice sa stola za dodatno zaduživanje i izbjegavanje otvorenog bankrota. Nažalost, ni tu nam stvari ne idu u prilog. Po svemu sudeći, Zapad se neće uskoro odlijeviti od niskih stopa rasta. Nestabilnost će se uvećavati. Umjetno poticanje potrošnje hiperprodukcijom novca, što čini američka središnja banka, ili najava novog vodstva EU da će se s tristo milijardi eura pokušati potaknuti investiranje mogu na godinu-dvije prikriti prave probleme zapadnog svijeta. Ali faze oporavka bit će sve kraće, a faze stagnacije, recesije i deflacija sve dulje. Kad bogatije zemlje zapadnu u ozbiljne probleme, pokazalo se to i neposredno nakon sloma 2008., prestaju se brinuti za ne-razumnije, siromašnije susjede. Toga elite u Hrvatskoj moraju biti svjesne. A nisu.

U ovom broju Lidera donosimo opsežniji prikaz nove knjige najuvažnijega kolumnista Financial Timesa Martina Wolfa. Dugogodišnji zagovornik vrlo liberalne ekonomije ne odriče se temeljnog uvjerenja da tržište i konkurencija ostaju najjače snage za dinamiku ekonomije, ali priznaje da su danas glavne prijetnje kapitalizmu ‘financijska i ekonomska nestabilnost, visoka nezaposlenost i rastuće ekonomske nejednakosti’. I indirektno priznaje da ih nije moguće riješiti bez mudre intervencije. Zanimljivo je kako se u stručne, medijske i političke kruge na Zapadu uvukla tema nejednakosti. Nije slučajno da se o knjizi Thomasa Pikettyja toliko govori na Zapadu. I njegovoj tezi da kapitalizam ima ugrađeni mehanizam za povećanje ekonomskih nejednakosti. Onda se nitko drugi do američki FED pojavljuje s analizom da prosječna američka obitelj danas živi lošije nego 1987. I da je problem što je na strani potrošnje nestala srednja klasa. A onda i donedavno neoliberalni Wolf iz FT-a uoči da su nejednakosti problem. Naravno, ne iz socijalnih pobuda. Potrošači iz tranzicijskih zemalja ‘potrošeni’ su. Zadužili su se preko mjere i više ne mogu kupovati robu sa Zapada. Kina i druge zemlje BRIK-a usporavaju. Zapadu za hiperprodukciju robu sad nužno trebaju vlastiti potrošači. A čak i kad se natiska novac – on opet završi u rukama najbogatijih, koji ga ne troše nego, pojednostavnjeno, stavljaju u banku. Kapitalizam je do sada pokazao da je vrlo prilagodljiv kad mu je opstanak u pitanju. Sad je pred teškim zadatkom: ravnomjernije rasporediti bogatstvo a da se ne izgubi drajzer zarađivanja. Nije rješenje ni ljudima davati ‘socijalu’. Treba im stvoriti produktivna radna mjesta. Bez nekoga genijalnog novog ekonomista koji će naći izlaz it te kvadrature kruga bit će teško i opasno provesti prilagodbu. Ima onih koji dokazuju da kod nas nejednakosti i nisu tako velik problem kao na Zapadu. Samo, to nimalo ne tješi onog malog iz Baranje koji je učiteljicu pitao ima li što za jelo jer je on gladan.