Nadogradnja lidera učenjem za rješenja

Razvoj lidera za budućnost zahtijeva uravnoteženo učenje novih uvida nasuprot primjeni. Upravljanje tim izazovom postaje važna karakteristika razvoja liderstva. Pojedine aktivnosti liderstva naglašavaju nove uvide, npr. predavanja ili prezentacije trećih razloga:

Priroda: oko 50 posto ponašanja lidera veže se uz osobni DNK (prirodu), a drugih 50 posto može se pripisati naučenom ponašanju, tako da je razvoj svakog lidera ograničen prirodnim predispozicijama.

Formula učenja u području liderstva (50/30/20): 50 posto onoga što lider nauči potječe iz iskustva stečenog u poslu, 30 posto nastaje kao rezultat edukacije, a 20 posto ponašanja rezultat je životnog iskustva, tako da investiranje u unapređenje liderstva mora biti zadatak koji zahtijeva podršku i napore više izvora.

Ograničenja liderstog iskustva: mnogim tvrtkama nedostaje iskustvo koje će pomoći liderima da se u potpunosti razviju, tako da lideri uče od onih koji su ih ranije vodili, a ne iz novonastalih situacija.

Održivost liderstva: oko 20 posto znanja koje lideri steknu na edukacijama primjenjuje se u realnim poslovnim situacijama.

Učenje rješenja počinje tako da lideri nauče definirati problem i odrediti njegov opseg. To zvuči jednostavno, ali nije tako. Usred brojnih konkurentskih i kompleksnih zahtjeva s kojima se lideri suočavaju, nužno je da točno odrede izazove i da prepoznaju osnovne simptome problema čijem rješavanju treba pristupiti. Zatim trebaju naučiti kako riješiti određeni problem proučavanjem teorije, ali i iskustva onih koji su već našli rješenje prilagođeno situaciji u kojoj se nalaze.

Kada zatim primjene svoja shvaćanja na rješavanje problema, veća je vjerojatnost da će imati potpunu kontrolu i vlasništvo nad rješenjima koja su stvorili. Umjesto da edukacija bude događaj na kojem uče i djeluju, to postaje iskustvo koje ih uči kako razmišljati i rješavati poslovne probleme. Došli smo do zaključka da pristup učenja rješenja u razvoju liderstva ne rješava samo postojeće probleme, već i pomaže liderima učiti kroz znanje o tome kako pristupiti problemima s kojima će se neizbježno suočiti.

Predavači pritom imaju znatno drugačiju ulogu. Umjesto da se oslanjaju na bilješke za predavanja, na alate ili studije slučaja, trebaju olakšati učenje između sudionika. Od njih se zahtijeva da donesu teoriju, istraživanja i iskustvo drugih tvrtki koje su radile na problemu koji su sudionici identificirali. Također, postavljaju mnogo više pitanka nego što odgovaraju. Zajednički se uči i provodi konzulting, a sve u cilju postizanja napretka kod sudionika programa.

Naposljetku, predavači donose zaključke o tome kako proces učenja rješenja može biti primijenjen nakon radionice. Učenje rješenja dopunjuje ostale tehnike ulaganja u razvoj liderstva. To neće biti univerzalni lijek za pomoć liderima u vođenju, ali zajedno s ostalim inovativnim investicijama u području liderstva može pomoći liderima da se prilagode promjenama poslovnih zahtjeva.