Nesigurni Audi

Hrvatska se uspentrala tri mjesta na svjetskoj ljestvici blagostanja. Britanski institut Legatum svrstao ju je među 142 zemlje na 50. mjesto (a 2010. bili smo 38.). Norveška je šestu godinu zaredom na čelu ljestvice. Ima znatno manje sunca, ali znatno više blagostanja. No i u nas ima blagostanja. Istog je dana objavljeno da 34 zaposlenika Adrisa primaju svaki mjesec više od 50 tisuća kuna. Vlahovićevim dečkima zato ne pada na pamet istarsko sunce mijenjati za norveške polarne noći. No za selidbu u tu zemlju spremaju se neki moji mladi poznanici. O odlasku ne razmišljaju penzići i drugi profesionalni istraživači kontejnera. O odlasku razmišljaju oni koji imaju dobar posao i za domaće prilike solidna primanja. Noperspektivnost je legla na mladu obrazovanu generaciju poput magluštine. E, ali magle se nad Savom nakon Nove godine prorijede, a bilo kakva nada u bolju budućnost ne nazire se ni u tragovima. Sad je i Europska komisija prognozirala veći pad hrvatskog BDP-a – ove godine 0,7 umjesto 0,6 posto, a dogodine ‘rast’ od 0,2 posto. Hrvatska je postojano na dnu. A zašto je tome tako, otkriva i ljestvica blagostanja. Hrvatska je iza sebe ostavila samo 23 države u području društvenoga kapitala. To 119. mjesto utoliko je tragičnije što imamo još previše državnog vlasništva, kojim, očito, ne znamo upravljati. Ali zato uporno i u velikom broju ‘ne damo svoje autoceste’… I izaći ćemo na referendum da bismo to prinašili; prije nego se spakiramo u neke Norveške i Švedske.

A ozbiljnija je tema ona o skvoterima, ilegalima koji se use-ljavaju u prazne stanove. Takvih je u zagrebačkom naselju Borovje bar 20-ak. Žive u stanovima u vlasništvu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, koji su namijenjeni znanstvenim novacima i asistentima. Ovih su dana intervenirali i policajci i popisali 12 ilegalaca, sve koje su zatekli ‘kod kuće’. U Borovju se zaista ne zna tko pije, a još manje tko plaća. Ilegalci su klasični skvoteri, ali i stanari kojima je istekao status, ili su pravo na stan izgubili neplaćanjem stanarina i režija. Osim toga, još je 20-ak stanova prazno, nema u njima ni asistenta ni skvotera. Kako je briga o nekretninama očito preveliki zalogaj za Ministarstvo i sve ministre koji su ovih godina kroz njega prodefilirali, iz Mornarović krugova dolaze dvije ideje: ili će se nakon tri godine raspisati novi natječaj i srediti stanje ili će se taj veliki teret naprosto prebaciti na brigu DUUDI-ju. Taj neman pokazuje zašto smo na dnu europskog obrazovanja i znanosti.

Na slici je čovjek koji je prvi uspio pravomoćno pobijediti jednu banku u slučaju švicarskog franka. Splitjska banka treba Mirku Mastiloviću isplatiti 20 tisuća kuna zbog samovoljnog dizanja kamate na kredit u švicarcima. Taj rovinjski odvjetnik i bivši sudac ne vodi samo svoj spor. Ima još 15-ak slučajeva u kojima zastupa oštećene klijente. Tu presudu, kaže, sad će priložiti u svim ostalim otvorenim slučajevima. Hoće li mu uspjeti taj princip domina? Dotad bankari, očekivano, traže izvanrednu reviziju presude.

Čitamo da su Hrvati u utrci za senatora na Aljasci (demokrat Mark Begich) i za guvernera u Ohiju (republikanac John Kasich). Lijepo je kad pratimo karijere našijenaca u svijetu. A obrnuto? U hrvatskim izborima nema američkih kandidata, pa i povratnici iz dijaspora na domaćim su izbornim listama manje zastupljeni svih ovih samostalnih hrvatskih godina nego što se to moglo očekivati. Ali, iako stranaca nema na listama, može se nazrijeti iza koga stoji američka politika, koga brifiraju Nijemci… No oni se ipak prije finiša dogovore za podjelu utjecaja.

Napokon smo dočekali: stigao je investicijski val. Pa makar novinski naslov odmah sugerira da je riječ o europskim investicijama, ulaganje 647 milijuna eura u energetsku infrastrukturu zanimljiv je i slastan kolač. Pa i možda sramežljivi signal o završetku ere bespogovorne štednje pod njemačkim napucima. Nama je taj zaokret zanimljiv prije svega zbog LNG terminala na Krku, koji bi trebao dobiti novac iz europske blagajne. Zasad je to 4,9 milijuna eura, ali Vrdoljak još traži ulagače. S druge strane, šansa je to i za hrvatske tvrtke na natječajima koji će biti raspisani u drugim državama. No, dobro, dosta šale. Vratimo se ozbiljnijim temama.

I Siniša Varga nastavlja tradiciju svog ministarstva. Posluje s proskribiranim Medikolom. Podsjetimo, to je poliklinika koja je preko veze došla do turbounosnih ugovora s državom – u pet godina isisano je tako pola milijarde kuna. Varga utabanim stazama svojih prethodnika odobrava nastavak suradnje s tom obiteljskom tvrtkom, unatoč velikom poreznom dugu koji su Rajković u međuvremenu nabili. Njihove su četiri tvrtke u predstečajnim nagodbama, teškim ukupno 546 milijuna kuna, a dvije su državi dužne 30 milijuna kuna poreza. A Varga im još ove godine plaća 44,7 milijuna, jer tvrdi da je to jeftinije nego slati pacijente u inozemstvo. Jadan se nije sjetio da kao vjerovnik može povući Medikol u stečaj, pa onda nastaviti pretrage na uređajima koji će biti u vlasništvu vjerovnika.

Za kraj malo crne kronike. Iz automobila kojim se koristi sesvetska tvrtka Gradatin, parkiranog u zagrebačkoj Petrovoj ulici, nepoznati netko maznuo je 200 tisuća kuna. U pol bijelog ponedjeljka, samo sto metara od policijske postaje. Policija sumnja da je dobro upućeni lozov znao da korisnik vozila prevozi pozamašan iznos. Pouka? Novac na bankovnom računu uvijek je sigurniji nego gotovina u Audiju.

Hrvatska je industrija danas na razini od prije šest godina. Industrijski pad pravi je pokazatelj dubine i dužine recesije. Prošle godine zabilježen je industrijski sunovrat od čak pet posto. No optimisti će ipak pronaći svijeću na kraju tunela. Ako industrija ne raste, bar raste udjel izvoza u proizvodnji. Sla-bašna je to utjeha, i to samo zbog pada domaćeg potražnje. Čak je i izvoz industrijskih proizvoda manji nego proteklih godina.

Britanski investitori pola milijuna eura u tvornicu baklava koje po-tječu iz Armenije Englezi su podrijetlom s turskog i grčkog dijela Cipra. A investiciju su smjestili u Donju Lomnicu, koja je dosad bila poznata po nogometušu Stjepanu Deveriću i padu MiG-a. Sada će biti poznata po baklavi jer Englezi su već dogovorili izvoz od SAD-a, Njemačke, pa sve do daleke Kine. Investicija će se brzo vratiti jer u prvoj godini prije navale potražnje očekivali su dva milijuna prihoda. Sad se ploča promijenila, prihod će biti veći, a zaposlit će još ljudi uz dosadašnjih 12 kako bi sve stigli. I dok ministar Maras tvrdi da je to dokaz konkurentnosti, investitori ipak u prvi plan ističu blagodati jedinstvenog tržišta EU.

Unija više ne vjeruje Hrvatskoj! Ta je tvrdnja dominirala naslovnicom Jutarnjeg prije točno godinu dana, a samo četiri mjeseca nakon ulaska u EU. Prevelika rastrošnost i neprovođenje reformi bili su glavni razlozi za pokretanje postupka prekomjernog deficita. A povijest se ponavlja. I Junckerova Europska komisija opet će optužiti Hrvatsku za muljanje. Sad zbog skrivanja pet milijardi kuna deficita (dospjelih, a nenaplaćenih dugova zdravstva i lova prebačena iz drugog u prvi mirovinski stup). Sve to uzrokovat će neugodnosti za Vlada, možda imati i financijske posljedice. No šteta za gospodarstvo bit će nemjerljivo veća. Svaka tvrtka morat će najprije dokazivati da svoje dogovore i ugovore poštuje, za razliku od Vlade.