Isak Babelj, ruski pjesnik i pisac, nije napisao mnogo, nije istina ni stigao jer je stradao u Staljinovim čistkama, ali sve ono što je stvoj čudesna je literarna ostavština koja balansira između profinjene lirike i okrutnog, neumoljivog realizma jednoga nemilosrdnog i strašnog doba.
Mnogi kritičari smatraju da je upravo zbirku priča ‘Odesa’ njegovo ponajbolje djelo, kojim je stvorio novi književni izraz, pa čak i osebujan jezik, svojevrsnu mješavinu ruskoga, ukrajinskoga, moldavskoga i jidiša obogaćenu govorom ulice i gradskoga kriminalnog miljea.
Priče su to o Odesi i njezinim stanovnicima, o dječaku Isaku, o pogromu Židova, u kojem je stradala i Babeljeva obitelj, o kriminalcima i sirotinji, o bogatima, o dobrima i o zlima, o vremenu promjena…
