KINORAMA

Producentica Ankica Jurić Tilić najbolje je u suvremenoj Hrvatskoj prepoznala dječju i tinejdžersku nišu na filmu i napravila prvu domaću franšizu. ‘Ljubav ili smrt’ imao je bolju početnu gledanost od svih ovogodišnjih domaćih projekata, pa i od prethodnih dvaju filmova s Kokom.

Film ‘Ljubav ili smrt’ prošlog je tjedna krenuo u kinodvorane s 12.705 gledatelja u prvom vikendu. To je najbolje ovogodišnje otvaranje domaćeg filma, bolje i od prethodnih dvaju nastavaka. A i ‘Koko i duhovi’ i ‘Zagonetni dječak’ bili su među najgledanijim filmovima godine. Dok su gledatelji pohvalili gledati Kokove ljubavne jadne, glavni ‘krivci’ odavno su već bili u drugom filmu. Doslovno! Na svečanu premijeru trećeg nastavka jedine hrvatske filmske franšize producenti su samo dojurali iz Knina i odmah se onamo vratili na snimanje posljednjih klapa hrvatsko-slovenske koprodukcije Dalibora Matanića ‘Zvizdan’, za koju su baš nedavno osigurali i sredstva europskog fonda Eurimages.

Producentska kuća Kinorama prkosi recesiji idući iz projekta u projekt. No taj pokazatelj uspjeha ima i naličje: – Recesiju osjećamo na način da radimo dvostruko više za istu naknadu. Moramo neprekidno ulagati veliku količinu rada u projekte čija je budućnost sasvim neizvjesna – kako bismo bili sigurni da ćemo u idućem razdoblju imati projekte u proizvodnji, neprekidno moramo raditi na mnogo potencijalnih ideja i projekata, a taj rad naravno ne donosi nikakav profit, on je jednostavno ulog u budućnost – priča glavna producentica Ankica Jurić Tilić, jedna od troje suvlasnika i ključnih ljudi Kinorame. Neizvjesnost kao da je konstanta u Kinorami, kao i u cijelom domaćem filmskom biznisu. I kad su 2003. osnivali samostalnu produkciju, s kapitalom desetogodišnjeg iskustva na nizu projekata, Jurić Tilić priznaje da je bila neodlučna i u stalnom odvagivanju uvijek bi zaključila da su rizici previsoki: – A onda me kolega izvršni producent Hrvoje Pervan doslovce odveo za ruku kod odvjetnika, gdje smo osnovali trgovacko društvo. Godinu dana kasnije priključio im se cijenjeni prvi asistent režije Dragan Jurić, koji je danas direktor tvrtke. Kinoraminog stalnoj ekipi pripadaju i financijski voditelj Ivan Petranović te producentice Ivana Šimić Sedić, Ira Cacic i Tena Gojić. Na početku su bili strpljivi, svjesni da će njihov najveći kapital kad-tad doći na naplatu.

Reputacija koju su imali u filmskom okruženju bila je presudna. I profesionalci koji su sudjelovali u njihovim projektima prepoznaju Kinoramu upravo po ljudskom faktoru, koji je kombinacija visokog udjela strasti i nastojanja da za sve umjetničke zahtjeve osiguraju dobre uvjete proizvodnje (naravno, u kontekstu mogućeg). Unatoč takvoj reputaciji, Hrvoje i Jura do prije dvije godine bili su prisiljeni raditi i za druge kuće, jer nisu mogli osigurati kontinuitet poslovanja u Kinorami. Prijodi iz godine u godinu variraju – od četiri do 17 milijuna kuna – ovisno o realizaciji projekata, ali Kinorama svaku godinu uspjeva završiti u plusu.

Kontinuitet je, slučajno ili ne, došao sa serijalom o Koku. A kako je došlo do selidbe Koka iz knjiga na veliki ekran? – Direktan impuls bio je kad sam shvatila da moja djeca, koja su tada još bila malena, po sedamdeset put zaredom gledaju ‘Vlak u snijegu’, snimljen davne 1976. Činjenica da gotovo nema filmova za djecu potakla me da pitam redatelja Daniela Kušana, s kojim sam otprije surađivala, da krenemo zajedno u tu avanturu prema romanima njegovog oca Ivana Kušana.

Iz današnje perspektive reklo bi se da je projekt bio osuđen na uspjeh. No za pripreme trebalo je mnogo vremena i upornosti. A kad je proračun napokon zatvoren, produkcija je trebala biti brža i od Jacksonove trilogije ‘Gospodar prstenova’. Jer, sva tri nastavka (‘Koko u Parizu’ nije realiziran zbog prevelikih troškova) trebalo je stisnuti u tri godine. Iako se novac skupljao mukotrpno i duže nego što je bilo optimalno, Antonio Parač kao Koko i ostali glumci ipak nisu prerasli svoje uloge. Rad s djecom posebna je i osjetljiva stavka u cijelom projektu. No producenti za male i možda buduće zvijezde imaju samo riječi pohvale: – Za rad na setu s djecom vrijede ista pravila kao i kod kuće: ne smije im se lagati, mora ih se tretirati jednako kao i odrasle, kada ulože trud, treba ih pohvaliti, kada naprave pogrešku, treba im objasniti kako je ispraviti. Unose toliko vredne u snimanje da na neki način ‘zaraze’ cijelu ekipu svojom pozitivnom energijom. Svi su se odlično slagali sa svima, mlađa djeca sa starijom, cure s dečkima i obrnuto, bili su jako navijački raspoloženi jedni prema drugima i bilo je pravo zadovoljstvo raditi s njima. Mnogi su od njih ostali prijatelji nakon snimanja. Imali smo sreće i s roditeljima – svi su bili puni podrške i nitko nije imao holivudska predodžbu o radu na filmu: jednostavno su smatrali da je to novo lijepo iskustvo za njihovu djecu i ništa više od toga – objašnjava Ankica Jurić Tilić.

Sve to potvrdit će i mladi glumci. A i početne roditeljske strepne rasprišle su se kad su se uvjerili da se na snimanju vodi briga o svakoj sitnici. Iako je sve bilo organizirano vojnički precizno i podređeno što efikasnijem korištenju jednom od najskupljih hrvatskih filmskih stavki – vremenom snimanja – glumci početnici bili su tako pažnjeni da se pokuji otac zabrinuo da mu se sa snimanja ne vrati razmažena holivudska zvjezdica.

A s američkom tvornicom (filmskih) snova moraju se, htjeli to ili ne, uspoređivati i domaći filmi. Bore se za gledanost s konkurentima koji ulažu neusporedivo više novca u proizvodnju i marketing. No unatoč tom neravnomjernom položaju, prvinac s Koko bio je 2012. najgledaniji domaći film, a lani su se čak tri domaća filma probila među deset najgledanijih; među njima i ‘Zagonetni dječak’. Međutim, na blagajnama hrvatskih kina povrat pet milijuna kuna, koliko je stajalo snimanje ‘Ljubavi ili smrti’, praktički je nemoguća misija za svaki domaći film, pa čak i za većinu svjetskih blockbustera.

Zato film izvan Hollywooda uglavnom nije komercijalno održiv i ovisi o subvencijama. To vrijedi praktički i za cijelu Europu. Zato i gledanost filmova u hrvatskoj kinematografiji nije presudan faktor, smatra se umjetničkim djelom važnim za nacionalni identitet i financira se iz fondova za kulturu. Utoliko su producentima važni rezultati filmova na svjetskim festivalima. Kinorama je tako ponosna na dugometražne ‘Crnce’ Gorana Devića i Zvonimira Jurica i petnaestominutni ‘Tulum’ Dalibora Matanića, koji su osvojili točno 30 festivalskih nagrada. A nagrade su važna karika u dobivanju potpora Hrvatskoga audiovizualnog centra, koji je samo lani podijelio 54,6 milijuna kuna potpora.

– HAVC je naš glavni financijer, a HRT nam je bio partner na sva tri filma. Uloga HAVC-a je u našoj kinematografiji krucijalna – on financira filmsku proizvodnju, razvoj projekata, profesionalna usavršavanja, festivale… To je centralno mjesto hrvatske audiovizualne djelatnosti i osnovni financijer za 80 posto domaćih filmova – objašnjava Jurić Tilić. Spominje i pozitivan učinak poreznih poticaja za realiziranje stranih projekata u Hrvatskoj, što potiče i domaću industriju i filmske djelatnike. No dodaje da bi država i na druge načine mogla olakšati uvjete poslovanja. Primjerice, porezne olakšice za ulaganje u kulturu, pa dakle i u film, minimalne su, i obeshrabruju potencijalne sponzore. Osim toga i drugi propisi poskupljaju proizvodnju. Primjerice, za šest tjedana snimanja ‘Zvijezdana’ producent je sve dnevnice i hotelska noćenja u Kninu morao platiti svim članovima ekipa na njihove račune, pa su onda oni sami plaćali hotel. Tako je Kinorama ostala bez hotelskog popusta na količinu. Glumci će pak možda zbog toliko uvećanog honorara prijeći u viši porezni razred, a možda postanu i obveznici PDV-a. Udruga producenata slala je prijedloge za promjene propisa, ali kao premala niša nikad nije uspjela ništa napraviti.

Unatoč takvim ograničenjima Kinorama u ovom trenutku u različitim fazama razvoja i pretprodukcije ima osam dugometražnih igranih filmova i pet televizijskih serija, od kojih su čak četiri za djecu i mlade. Producenti su s Kušanovim serijalom stekli ogromno iskustvo baš u radu s djecom. Pa što se čeka s filmovanjem prvog romana o Koku – ‘Uzbunom na Zelenom vrhu’?

• Imamo već odličan scenarij Hane Jušić, koja je napisala i ‘Zagonetnog dječaka’. Film će režirati Čejen Černić. U njemu su Koko i njegovi prijatelji još sasvim mali, Koko još živi na selu. To bi trebao biti posljednji film serijala. Čim ga uspijemo financirati, organizirat ćemo audiciju. Dakle, dobit ćemo i novoga Koka. No postoji mogućnost da će u prvoj hrvatskoj inačici ‘Ratova zvijezda’ (tzv. prequel, naknadno snimljen film koji prethodi prvome u serijalu) biti mjesta i za glumce koji su stekli popularnost u prva tri nastavka. A pravo iznenađenje bit će njihove nove uloge u ‘Uzbuni na Zelenom vrhu’.