POSLOVANJE HAC-a i ARZ-a

Ako bi se spojili HAC i ARZ, uvele vinjete i radikalno se smanjio broj zaposlenih te reprogramirali dugovi, krediti za autoceste mogli bi se vraćati i bez državne pomoći.

Isplative vinjete. Što ako monetizacija propadne, što nije isključeno nakon što su sindikati uspjeli skupiti dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma? Pitanje je za milijun eura jer ni stranke s kojima smo kontaktirali, ali ni stručnjaci, uglavnom nemaju odgovor. Ili su za monetizaciju ili protiv, a ni oni kao ni Vlada, osim rijetkih, ne nude alternativu. Najbolje je rješenje uvođenje sustava vinjete, kako objašnjava umirovljeni profesor Ivan Dadić, što bi bilo prijelazno rješenje za sustav satelitskog praćenja koji bi mogao biti u upotrebi za pet do šest godina. Taj prometni stručnjak kaže da su prije radili na projekciji uvođenja vinjete i da je tada izračunano da bi za osobna vozila godišnja vinjeta bila 1100 kuna, a za kamione i autobuse 4000 kuna.

To bi svakako moglo smanjiti troškove naplate cestarine, no tek je potrebna stručna procjena na osnovi koje bi se utvrdili troškovi i korist od uvođenja takvog sustava. Moguće je kvalitetnim snimanjem i optimiziranjem poslovnih procesa smanjiti i druge, ponajprije administrativne troškove poslovanja jer su neke službe bile udvostručene u HAC-u i ARZ-u – kaže Mihaela Grubišić Šeba iz Ekonomskog instituta Zagreb.

Prema našemu grubom izračunu, uvođenje vinjeta doista bi se moglo isplatiti. Naime, kako su nam odgovorili iz Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, očekivani prihod HAC-a i ARZ-a ove bi godine trebao biti dvije milijarde kuna. Uvedemo li vinjete, za autoceste bi se moglo sliti i do 3,6 milijardi kuna. Naime, u Hrvatskoj se na godinu registrira 1,9 milijuna vozila, od čega je 1,3 milijuna u vlasništvu fizičkih osoba. Dakle, šesto tisuća u vlasništvu je tvrtki, pa pretpostavimo li da bi svi oni za svoje potrebe kupili vinjete koje bi u prosjeku platili 2000 kuna, već je to 1,2 milijarde kuna. Isto tako pretpostavimo da bi bar pola fizičkih vlasnika automobila kupilo godišnju vinjetu od tisuću kuna, što je dodatnih sedamsto milijuna kuna ili približno dvije milijarde kuna, koliki bi ove godine trebao biti prihod HAC-a i ARZ-a.

Za svoj izračun uveli smo i jednokratne vinjete od dvjesto kuna koje bi vrijedile 15 ili mjesec dana, a koje bi mogli upotrebljavati primjerice turisti. Neovisno o broju turista, u Hrvatsku na godinu uđe oko 14 milijuna stranih vozila, a neka pola njihovih vlasnika kupi jednokratne vinjete, to je dodatni prihod od 1,4 milijarde kuna. Osim toga, može se pretpostaviti da bi se kupilo još milijun jednokratnih vinjeta od onih vlasnika koji ne kupe godišnju, što je dodatnih dvjesto milijuna kuna, odnosno 3,6 milijardi kuna.

To je gruba procjena, no čak i da smo nešto pogriješili, prihod je ipak znatno veći nego sada. No to je jedna strana medalje. Druga su troškovi koji su u oba društva, HAC-u i ARZ-u, 1,15 milijardi kuna. Toliko ih stoji poslovanje i plaćanje usluga za naplatu i održavanje tvrtke HAC ONC, nastale izvlačenjem tih poslova iz HAC-a i ARZ-a. U sve tri tvrtke, kako su nam i same odgovorile, ima ukupno 3100 zaposlenih s prosječnom bruto plaćom od 11.300 kuna. Godišnji je to trošak od 420 milijuna kuna.

Sindikati su, neslužbeno doznajemo, spremni na pregovore o dodatnom smanjenju zapošlenih. Kako ističe naš stručnjak koji nije želio da mu spominjemo ime, kad bi se spojile te tri tvrtke, bilo bi dovoljno šesto zaposlenih. Iz HAC-a i ARZ-a, u kojima je sada zaposleno njih 260, bilo bi dovoljno da ih ostane stotinjak, a preostalih petsto došlo bi iz HAC ONC-a, u kojem trenutačno radi 2850 ljudi. Bio bi to radikalni zaokret, no naš izvor kaže da je nužan.

Mijat Stanić nije želio govoriti o brojkama, samo je rekao da treba tvrtku reorganizirati i vidjeti koliko ih je višak. Tim bi potezom prema našem izračunu država mogla uštedjeti barem tristo milijuna kuna, a na drugim troškovima još bi moglo uštedjeti stotinjak milijuna kuna. Tako bi troškovi s 1,15 milijardi kuna pali na sedamsto milijuna kuna.

No to sada ne bi bilo dovoljno da se pokriju troškovi kredita koje je podizala prethodna, HDZ-ova vlada. Ove će godine samo HAC morati platiti 6,5 milijardi kuna glavnice i kamata, a ARZ 214 milijuna kuna. To se ni s boljim prihodima od naše projekcije ne može podmiriti, zato je nužno pri spašavanju tih tvrtki napraviti usporedne korake.

Nužno je reprogramirati kredit, pri čemu bi se pokrenulo ujedinjavanje tvrtki. HSLS-ov ekonomski strateg Josip Budimir kaže da nikakvoga opravdanog razloga nije bilo za neprovedbu spajanja HAC-a i ARZ-a. Upravo zbog toga kreditori bi poduprli taj postupak jer on povećava učinkovitost sustava i jamči uredno podmirenje kreditnih obveza.

Treba provesti poslovno i financijsko restrukturiranje. Poslovno restrukturiranje podrazumijeva spajanje HAC-a i ARZ-a, smanjenje broja zaposlenih i povećanje operativne efikasnosti. Financijskim restrukturiranjem treba reprogramirati kredite koji dospijevaju u duće četiri godine na primjerene rokove kako bi ih HAC mogao vraćati iz vlastitih prihoda. Naša simulacija pozitivnih učinaka restrukturiranja pokazuje da bi HAC odmah nakon provedbe restrukturiranja bio u stanju otplaćivati svoje kreditne obveze bez pomoći države – kaže ekonomski strateg HSLS-a Josip Budimir.

Predsjednica Hrvatskih laburista Nansi Tireli podsjeća da na svjetskom tržištu kapitala kamate nikad nisu bile niže i slaže se s Budimirovom da je reprogram kredita prvi potez, no ide i dalje te kaže da ni obveznice ne treba odbaciti.

Moguće je da HAC izdaje obveznice koje otkupljuje HNB. Tako bi HNB napokon počeo upotrebljavati instrumente monetarne politike po uzoru na trend koji se javlja i u zemljama Europske unije. Naime, najavljuje se da će Europska središnja banka već sljedeće godine početi otkupljivati državne obveznice, pa bi i HNB napokon mogao odustati od isključive uloge čuvara tečaja. Osim toga, moguće je da HAC izda obveznice koje bi otkupljivali građani, pod uvjetom da je prinos obveznica minimalno veći ili jednak kamatama na štednju koje dobivaju čuvajući svoj novac u bankama – predlaže Tireli.

Bilo je i drugih prijedloga. Povećanje cijene cestarine sigurno bi smanjilo prihode, a smanjenje cijene, prema mišljenju profesora Dadića, ne bi imalo onakav učinak kao uvođenje vinjete. Bilo je i ideja o tome da se upravljanje prepusti nekoj tvrtki koja bi se naplaćivala iz dijela dobiti, međutim Grubišić Šeba smatra da je to besmisleno jer i država može učinkovito upravljati. Ponavlja već poznatu tvrdnju da treba postaviti profesionalan menadžment neovisan o politici.

Politika se, nažalost, iz raznih razloga nikad nije željela uhvatiti ukoštan s profesionalizacijom upravljanja u javnim poduzećima pa se onda uvriježila pogrešna tvrdnja da država mora biti loša vlasnica – kaže.

To bi mogla biti rješenja o kojima bi u Vladi trebali razmisliti, a ne tvrdoglavu inzistirati na opciji ili – ili. Ipak, možda ohrabruje ono što smo neslužbeno doznali, a to je da u Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture razmatraju alternativne opcije ako referendum uspije ili pak ono što smo najavili prije dva broja, ako odustanu i potencijalni ponuđači koncesije.