-
Bračni par Login pretekao vas je na ovogodišnjoj rang-listi najbogatijih Slovenaca zahvaljujući mačku Tomu. Jeste li iznenadeni uspjehom njihove mobilne aplikacije? – Nisam uopće, digitalizacija i komunikacija na internetu sada su najvruća stvar u svijetu. Svaka od tvrtki koje imaju dvadeset zaposlenih vrijedi dvadeset milijardi dolara, ali konkurencija je golema: neki se održe, ali neki ne. Oni koji su kreativni i dobri, ostat će. Nema govora o zasićenju, naprotiv, svijet će imati sve više vremena i sve će više konzumirati nova obilježja interneta. Riječ je o industriji koja je mnogo bolje pozicionirana od trgovine.
-
Kako vi iskorištavate te kanale? – Tehnologija mijenja sve: ne samo način komunikacije nego i to kako poduzeće diše. Kad je o nama riječ, još smo u početku oponašali marketinški model Zapada, no fokus je za razliku od onog lokalnih tvrtki bio na kvaliteti usluge. Od Zapada smo se pak razlikovali po tome što smo sve ‘insorsali’ i decentralizirali. Znali smo da, primjerice, slovensko i mađarsko tržište nije jednako i da ne možete u Ljubljani odlučiti o tome kako nešto prodavati ondje. No decentralizacija izvrsno funkcionira kad imate dvije-tri tvrtke, sve drugo znači kaos koji se i nama dogodio. I kad sam već pomisljao na ujedinjenje, inženjer mi je rekao: ‘A što ako bismo pokušali softverima kontrolirati svakoga što radi da ne gubimo vrijeme u raspravi o utvrđivanju pogrešaka?’ Išli smo za time da budemo ‘control freak’ organizacija i da smo iz vrha sposobni svakoga kontrolirati digitalno. Za dvije godine smo to i postigli, no putem smo shvatili da nije stvar u kontroli, nego pristupu informacijama: da su svi podaci i procesi na jednome mjestu i da im bilo tko u tvrtki, pogotovo ljudi na ‘prvoj crti’, može pristupiti.
-
Zbog toga je i Studio Moderna u Microsoftovu Odboru za savjetovanje korisnika? – Da, već više od deset godina s četrdeset tvrtki iz cijelog svijeta dijelimo znanje iz upravljanja tehnologijama. Naime, nije samo stvar u tome da napravite jedan IT sustav koji će iz generacije u generaciju biti sve složeniji, a ljudi ga ne mogu upotrebljavati. Nismo išli na složenost i nekoliko tisuća funkcija od kojih ćemo imati deset dobrih, nego na jednostavnost. Kod nas više od 1200 ljudi svaki dan upotrebljava rješenja ‘business intelligencea’ i vidi sve podatke koji im trebaju, ne moraju zivkati IT odjel ili nadređene. Informacija je moć i znači vrijeme, koje je ključno za brzu reakciju i dobru uslugu.
-
Koliko se taj poslovni model razlikuje od vaših početaka? Prije više od dvadeset godina počeli ste prodavati jedan jedini proizvod, i to je bio posao koji ste dodijelili suprubi jer vam se činilo da ne obećava? – U to sam vrijeme imao svoju IT tvrtku Oria koja je izvozila svoja softverska rješenja Japancima i onda mi je Branimir Brkljač pokazao kosmodisk. Normalno da sam bio skeptičan, kao racionalni Slovenac koji se bavi visokom tehnologijom pitao sam se kako komad plastike može nekomu pomoći. Ali nisam htio biti arogantan i poslao sam nekoliko komada na testiranje, na kojem se pokazalo da to ima smisla. No i dalje nisam vjerovao u veći potencijal pa sam rekao suprubi da bismo mogli pogurati i jedan sporedni posao. Dogodilo se to da je ona svoj posao razvila brže nego ja svoju kompjutorsku tvrtku i onda sam se odlučio pridružiti pobjednicima. Ta je priča, dakle, počela s jednim proizvodom na jednom tržištu, zatim je došla Hrvatska pa regija, a cijelo vrijeme bavili smo se proizvodnjom. Godine 1996., opet zbog prilika koje su se pojavile na tržištu, počeli smo teleprodaju. Ni u to nisam htio ići jer je bila riječ o industriji koja je tada više bila sinonim za kriminal negoli za ozbiljan posao, no pojavio se ozbiljan partner, POP TV, i s njim smo otišli i u Slovačku, a šest mjeseci poslije bili smo i u Poljskoj. Studio Moderna tako je od proizvođača postao trgovac – 90 posto naših prihoda došlo je od prodaje američkih proizvoda.
-
Danas se pak opet fokusirate na vlastite proizvode. – Tako je, prije dvanaest godina opet smo počeli ulagati u svoje brendove kao što su Dormeo, Delimano, Walkmaxx itd. Nakon 2005. zaključili smo geografsko širenje i nismo išli ni na jedno novo tržište, nego smo se tada okrenuli multikanalskom sustavu distribucije kako bi omogućili kupcu da kupi naš proizvod gdje god želi, a ne samo putem teleprodaje. Iako su taj potez poneki smatrali izlikom za neodlazak na nova tržišta poput Japana i Kine, u tom razdoblju zabilježili smo najveći rast prihoda u tvrtkinom povijesti. Počeli smo surađivati s četverdeset novih internetskih stranica, lokalnim trgovinskim centrima, iskoristili kataloge i marketing baza podataka postavši tako potpuno maloprodajna tvrtka.
Potrošačka je religija mrtva pa tvrtke moraju mijenjati soj mentalitet
Kako ste zadovoljni s rezultatima u prvih devet mjeseci ove godine, što je s ukrajinskim tržištem? – Godina je bila veoma teška ponajprije zato što je Ukrajina jedno od naših najvećih tržišta, a ni u Rusiji stanje nije jednostavno. Kao i uvijek kad se dogodi kriza, najteže je na početku, no sad je već lakše. Osim prošle i ove godine dosad smo uvijek bilježili dvoznamenkasti rast. Tako je u planu i za iduću.
I u Hrvatskoj? – Kod vas smo vrlo zadovoljni poslovanjem, otvorili smo 23. trgovinu i imamo doista sjajan, možda i najbolji tim na području maloprodaje, odnosno svoje ponude.
Bojite li se konkurencije? – Od konkurencije nas ne razlikuje proizvod. Nije istina da netko ne može napraviti madrac poput Dormeova, pogotovo zato što mi proizvodnju izdvajamo u Italiju i te tvornice imaju vlastite robne marke. Razlikuje nas usluga: danas je važno znati objasniti zašto je nešto dobro za kupca, biti mu na raspolaganju na svim medijskim platformama, ali i u prodavaonicama, u bilo kojoj kombinaciji. I što više tih punktova pokrijete, veća je mogućnost da će se kupac odlučiti za vaš proizvod. Nije sve u lijepom pakiranju, važna je i pristupačnost, gradnja povjerenja. Svaki upit koji dođe na moju adresu osobno rješavam. To ekonomski nema smisla jer možda tako usporavamo stvari, ali važno je za imidž.
Kako ste se prilagodili krizi, koja nije utjecala samo na novčanike nego i na mentalitet kupaca? – Ova potrošačka religija koja je dosada poticala razvoj više ne funkcionira jer ljudi imaju dovoljno stvari. Napokon su i na Zapadu shvatili da dva ili tri automobila ili nove cipele svaki tjedan ne jamče sreću. I kad bi se kupovna moć vratila na onu pretkriznu razinu, ljudi ne bi kupovali jednako kao prije, sada su najvažniji taj ekološki i socijalni dio. Upravo smo se na to usredotočili, primjerice, u razvoju pjene za madrace, u čijoj proizvodnji nema nikakvog otpada. To je sada brend koji najbrže raste u segmentu madraca u Americi, a stavlja će se i u uredske stolce. Razgovaramo i s nekim najvećim proizvođačima automobila u Europi i Americi o ugradnji te pjene u automobiljska sjedala.
Pretpostavljam da još ne možete reći o kojim je tvrtkama riječ? – Velikim poznatim tvrtkama koje imaju dva glavna zadatka – investirati u digitalizaciju automobila i smanjenje težine. Milijarde će se trošiti da se skine svaki kilogram tereta, prije svega zbog električnih automobila jer težina određuje vijek baterije. Primjerice, mi pjenom težinu sjedala smanjujemo za trideset posto.
Često vas opisuju kao jednostavna čovjeka koji ne polaže mnogo na statusne simbole. – Sve je to balast kojeg se moderan čovjek mora riješiti. Imam internet, imam računalo, sâm dogovaram putovanja i vodim sastanke. Sve drugo teret je koji povećava sustav i na kraju administracija zavlada biznisom.
Kažete da mnogo radite s mladima. Čemu biste se okrenuli da sada imate dvadeset godina i želju za bavljenjem vlastitim biznisa? – Integraciji privatnog biznisa i civilnog društva. Potrošačka je religija mrtva, to je još samo svjetlost zvijezde u padu. Staro se, dakle, raspada, a novo se još nije definiralo i u tijeku je borba. Budućnost nam može biti fantastična, ali i uistinu crna, nema između. Poduzeća će morati preuzimati potpuno drugačije uloge od onih koje su imala prije. Proizvodnja je danas prekapacitirana, sve se svodi na povjerenje. Cijena je jedna komponenta, a imidž nešto drugo, i više neće biti dovoljna donacija kulturi za dobar imidž. Poduzeća moraju shvatiti da nisu više najpametnija, otvoriti se zajednici i svojim radom utjecati na okolinu, na socijalne situacije, mijenjanje mentaliteta.
Naprimjer… – To se čini postupno, malim stvarima, a ne skupim eventima iza kojih će ostati samo reklama za tvrtku. Mi, primjerice, potičemo lokalne ekoproizvođače, tu su i školski vrtovi, kantinu smo iznajmili poduzetniku koji zapošljava socijalno ugrožene skupine… Malo-pomalo moramo mijenjati mentalitet jer digitalizacija na jednoj strani uključuje svu silu mašinerije, ljudi ostaju bez posla, tomu svjedočimo u glazbenoj industriji, školama, zdravstvu, prometu… Ona šačica koja ima servere posjeduje budućnost, nema više gradacije. Sada je broj dva samo prvi među gubitnicima. S druge je strane model u kojemu te velike tvrtke od svake transakcije nešto moraju dati zauzvrat i pitanje je što će prevagnuti.
Tko će ih natjerati na promjenu? – To je filozofsko pitanje, ali neke su stvari neizbježne. Većina jahtu kupuje ne zato što je voli, nego zato što je mora nekomu pokazati. Ako sada više nema nikoga između, ima li to smisla?
