Nije istina da je u Europskoj uniji zabranjen protekcionizam

Hrvatskoj se u posljednjih nekoliko mjeseci osjetno smanjio broj proizvođača jaja jer je od 1. srpnja na snazi zabrana uzgoja kokoši nesilica u starim, skučenim kavezima. Zabranu smo prihvatili ulaskom u Europsku uniju (EU), a stupila je na snagu nakon godinu dana odgode. Neki proizvođači prešli su na nove, veće kavezne koji su u skladu s propisima, ali mnogo njih to nije moglo financijski izdržati. Dražen Čurila, direktor Lunete, najsuvremenije farme nesilica u regiji, kaže kako je Hrvatska donedavno gotovo potpuno pokrivala svoje potrebe za jajima, ali da je uvođenjem novih pravila znatno porastao uvoz. – Uvoz je uvijek tu i samo čeka tko će ga pustiti unutra. Francuzi u turizmu troše isključivo jaja domaćih proizvođača, kontinentalni dio zemlje opskrbljuje obalu, kod njih nema uvoza, štite svoje. To bismo i mi trebali raditi jer imamo sve potrebne potencijale – ističe Čurila, dodajući kako uvoz ne spušta samo cijenu, nego i kvalitetu.

Naša turistička sezona kao stvorena je za uvoz, odnosno unos, kako se zove otkako smo na jedinstvenom tržištu Unije. U posljednje vrijeme mnogo jaja upitne kvalitete dolazi nam iz Poljske, a sumnje u kvalitetu najviše budi cijena koja je i do 50 posto niža od one domaćih proizvođača. Prema Čurilinu mišljenju, riječ je o čistom dampingu koji je vrlo teško dokazati. – U izvoz možete ići dampinškom cijenom, ali ona ne smije biti iznad 20 posto niža od domaće. Kod nas su uvoznja jaja upola jeftinija. Za razliku od Francuza mi ne podupiremo domaću proizvodnju jer je kod nas najvažnija cijena, na kvalitetu se manje gleda. Naši proizvođači ne mogu parirati cijenom na stranom tržištu jer gotovo sve zemlje potiču vlastitu proizvodnju. Kod nas je uvriježeno mišljenje da je u Uniji zabranjen protekcionizam. To su gluposti, uvijek se može štiti svoje – naglašava Čurila, uz objašnjenje da naši kupci i ne znaju čija jaja kupuju u trgovinama jer ne razumiju oznake koje zapravo sve govore, od zemlje podrijetla do načina uzgoja.

Njegova farma nema problema s pronalaskom tržišta: pola proizvodnje od 15 milijuna jaja na godinu plasira na domaće, a pola na strano tržište. U Hrvatskoj najviše prodaje supermarketima, hotelima i restoranima. Pri izvozu jako mu pomaže certifikat KAT koji jača povjerenje stranih trgovaca u njegove proizvode jer podrazumijeva strogu kontrolu kvalitete. – Strani kupci o hrvatskoj proizvodnji baš nemaju visoko mišljenje, ali kad vide našu farmu, da je sve novo i moderno, promijene ga – govori Čurila. Farmu je počeo graditi početkom 2012., a do kraja godine projekt je bio završen i useљeno je 48 tisuća nesilica. Ulaganje ‘teško’ 20 milijuna kuna sufinancirao je u sklopu IPARD-a s osam milijuna kuna, a ostatak kredita koji je dobio od HBOR-a planira vratiti za 12 godina.

Na farmi Luneti u Svetom Đurđu nadomak Ludbregu prvi je u Hrvatskoj počeo s podnim uzgojem nesilica na tzv. volijerama koje za razliku od kaveza omogućuju slobodno kretanje. Budući da kokoši ne vole svjetlost kad nesu jaja, imaju zastorom zamračena mjesta na kojima to čine. Odande se jaja otkotrljaju na pokretnu vrpcu i idu izravno u pakirnicu u kojoj se odvajaju prljava ili oštećena, a jaja A-klase sortiraju se po veličini i pakiraju automatski s pomoću najsuvremenijeg stroja. Takvo osuvremenjenje zapravo znači da je kupčeva ruka prva koja dotakne jaje nakon što ga kokoš snese. Taj način uzgoja povećava troškove, ali jamči mnogo veću kvalitetu jaja. – Jaja su malo skuplja jer su veći troškovi proizvodnje. Naše se kokoši kreću, lete i tako troše do deset posto više hrane od onih iz kaveza, a to je velika razlika na godišnjoj razini. Druga je važna stvar da u kaveze možete nagurati mnogo nesilica, a mi u jednom objektu imamo 24 tisuće. Za usporedbu, da imamo kaveze, mogli bismo imati sto tisuća kokoši na istoj površini. I ulaganje je mnogo veće – objašnjava Čurila, ali dodaje da je takav uzgoj budućnost jer svi veliki europski kupci odbijaju uzimati jaja iz kaveznog uzgoja, pa proizvođači sa starim tehnologijama više ne mogu biti konkurentni. Planira i proširiti proizvodnju, odnosno utrošiti je jer uz postojeća dva ima prostora za još četiri objekta za smještaj nesilica, a pakirnica i skladište već su spremni za toliko kapacitete.

Tržišta ima, najteže mu je bilo probiti se u početku, no s kvalitetom i poštovanjem rokova kupci su mu se vraćali i širila se baza klijenata. – Tržište se uvijek može naći kvalitetom, a ni kriza valja neće trajati vječno. Hrana se uvijek kupuje, zato smo se i opredijelili za taj način proizvodnje. Jaja su najjeftiniji izvor bjelančevina i osnovna namirnica za mnoga jela, od majoneza do kolača. Najvažnije je od svega da su kupci zadovoljni. Imamo vrlo dobre povratne informacije, ljudi kažu da su naša jaja kao domaća i posao ide – govori nam Čurila i objašnjava kako i hrana za nesilice mora biti proizvedena prema certifikatu KAT. Iako većina ljudi misli da je to zloglasni ‘galofaku’, riječ je uglavnom o kukuruzu i soji uz dodatak vitamina i minerala. Naglašava kako su hrvatskim proizvođačima danas dostupni fondovi za ruralni razvoj, koji nude znatno više novca za poljoprivredu i lokalnu samoupravu od pretpristupnih, a veći je i povrat, od 50 do 80 posto. Pozitivno je što jedinice lokalne samouprave mogu dobiti čak sto posto subvencija, samo trebaju osmisliti kvalitetne projekte. Dobra je vijest također što više ne trebate potpuno zatvoriti cijelu financijsku konstrukciju, nego možete dobiti 50 posto predujma iz fondova, što vam uvelike olakšava dobivanje kredita u bankama.

– Banke teško kreditiraju proizvodnju, takva su vremena. Kreditiraju državu i dugoročno je to vrlo loše. Komercijalnim bankama projekti poput našega nisu zanimljivi jer donose premalu zaradu za njih. Bankari paze na svaku lipu jer od početka krize mnogo mljekara ne vraća kredite pa mrko gledaju na cijeli poljoprivredni sektor – požalio nam se Čurila, koji je s užom obitelji morao pripremiti čak 26 kilograma papirovanja za prijavu projekta na IPARD-ov natječaj, ali tvrdi kako nema problema s dobivanjem sredstava ako se sve napravi prema propisima.

Ukupan je broj nesilica u Hrvatskoj oko dva milijuna. Teško ga je precizno procijeniti jer mnogo se ljudi bavi kućnim uzgojem. U EU pak ima 300-tinjak milijuna nesilica. Za usporedbu, najveća je farma u Europi izvan Unije, u Ukrajini, s čak 23 milijuna nesilica. Naravno, riječ je o kaveznom uzgoju jer ondje ne vrijede propisi EU. Čurila nam je ispričao kako je proizvođačima jaja zima omiljeno godišnje doba jer ljeti više nose domaće nesilice u dvorištima, a i kupci izbjegavaju proizvode od jaja zbog vrućina. Što je više sunčanih dana, to više pada potrošnja. – Zato mi više volimo zimu – zaključuje.