POŽGAJ GRUPA U akvizicijskom pohodu na zdrave drvoprerađivače

konkurentno. No Lučev priznaje da se bez investicija fonda ne bi moglo.

I doista, sve bi bilo mnogo teže da se u razvoj Požgaj grupe nije upleo strateški partner, investicijski fond Nexus FGS, koji je prepoznao potencijal razvoja Požgaja i čijim je kapitalom financijski stabilizirano poslovanje tvrtke te omogućen daljnji razvoj. Tako je većinski vlasnik društva Požgaj postao 2012. godine Nexus FGS s udjelom od 55 posto, a preostalih 45 posto pripalo je Zdravku Požgaju.

S novim kapitalom došlo je do razvojnog zamaha i akvirirano je nekoliko tvrtki. Požgaj grupa je, između ostalog, uložila i 20 milijuna kuna u Kupres u Donjem Miholjcu, tvrtku propalu i bez zaposlenih, koja danas zapošljava 130 djelatnika i ima godišnji prihod od 25 milijuna kuna, a s obzirom na rast proizvodnje uskoro se očekuje da će doseći 40 milijuna kuna. Tijekom 2014. godine Grupa je preuzela tvrtku DI Bohor iz Srbije sa 120 zaposlenih, restrukturirala je i povećala učinkovitost proizvodnje za 25 posto. Prema Lučevim riječima, Požgaj grupu zanima samo izvoz u kojem nema problema s naplatom, a plan joj je konsolidirati hrvatsku drvnu industriju i do 2017. godine rasti do ukupnog prihoda od 350 milijuna kuna. Djelomično će to ići organskim rastom, sadašnja stopa je od 10 do 20 posto, i kombinacijom akvizicija zdravih tvrtki. Trenutačno rade na procjeni dvije, tri hrvatske tvrtke koje bi uskoro mogle postati dio te kompanije. Ona je i društveno odgovorna i vrlo je važan čimbenik u socijalno-demografskoj obnovi Hrvatske jer otvara pogone i zapošljava ljude u nerazvijenim područjima.

Požgaj grupa primjer je da se može uspjeti unatoč ekonomskoj krizi, teškoćama vezanim uz nabavku sirovine te otežanim uvjetima za izvoznike i skupim kreditima. Njihovi inozemni konkurenti plaćaju kamatu na kredit od 1,25 posto, oni 5,5 posto putem HBOR-a, a u komercijalnim bankama od sedam do 10 posto. Uza sve to našteto im je i veliki požar koji je u lipnju 2013. godine uništio imovinu tvrtki Požgaj i Parketi Požgaj veću od 59 milijuna kuna. Nešto više od polovice iznosa štete naplatila je Požgaj grupa od jednoga hrvatskog osiguravatelja, a s drugim vodi sudski proces radi naplate ostatka štete.

Požgaj grupu trenutačno zaokuplja nabava veće količine sirovine, što je nužno za daljnji razvoj; sada je ugovorena. Upotrebljava samo hrvatsko drvo: slavonski hrast, bukvu, jelu, jasen, javor… Budući da od Hrvatskih šuma nisu mogli dobiti ugovore za dodatnu sirovinu iako su aplikirali, akvirirali su tvrtku DI Bohor, koja ima višegodišnji ugovor. Danas je ugovorena godišnja isporuka 60 tisuća metara prostornih sirovine, ali Požgaj grupa bi, s obzirom na narudžbe, mogla preraditi i 100 tisuća metara prostornih sirovine i nadaju se da će tu količinu kao proizvođač finalist prema planu razvoja uspjeti i ostvariti. Nedostatak sirovine, iako je Požgaj grupa među rijetkim hrvatskim proizvođačima finalnih proizvoda s dodanom vrijednosti u drvenoj branši, jedan je od ključnih problema koji im ograničavaju daljnji rast i zapošljavanje.

Uspjeh Požgaj grupe dobro je smišljena i vođena strategija, koja je u vrlo kratkom vremenskom roku dala rezultate, a Lučev naglašava da je osim menadžmenta i kapitala presudno i znanje; posebno iskustvo vlasnika i odjel komercijale te tvrtke, koji zapošljava osam djelatnika koji govore sedam svjetskih jezika. Nemaju posrednike, idu izravno kupcima ‘u glavu’ i bore se za tržište, bez kojeg sve ostalo nema smisla. U žestokoj tržišnoj konkurenciji treba biti bolji, imati kvalitetan i jeftiniji proizvod, ali ne i najjeftiniji jer je cijena proizvoda Požgaj grupe od 25 do 70 eura, a metar površinski drvene kuće stoji od 450 do 600 eura.

Najnovija vijest je da će u praketski dio proizvodnje Požgaj grupe uskoro ući jedan od najvećih svjetskih proizvođača parketa, koji je trenutačno njihov kupac, ali pregovori su u tijeku pa detalji još nisu za javnost. Priča o Požgaj grupi jedan je od rijetkih hrvatskih primjera opstanka i razvoja proizvodnje u vrlo teškim tržišnim uvjetima. Nikola Požgaj kaže da je u svemu tome najveća vrijednost bila prepoznati trenutak u kojem je odlučeno o prodaji obiteljske tvrtke. Zdravko Požgaj je sad manjinski vlasnik, ali manje je zapravo postalo više.